31 godina od stravičnog zločina nad Hrvatima u Grabovici

Danas obilježavamo tužnu 29. godišnjicu strašnog zločina u kojem su pripadnici Prvog korpusa Armije RBiH, iz sastava 9. brdske brigade, brutalno usmrtili 33 hrvatska civila u selu Grabovica, koje pripada župi Drežnica u blizini Jablanice.

Ovaj masakr dogodio se četiri mjeseca nakon što su bošnjačke vojne snage 10. svibnja 1993. zaposjele selo, u kojem su do tada živjeli isključivo Hrvati – katolici. Najmlađa žrtva bila je četverogodišnja Mladenka Zadro, a najstarija 87-godišnji Marko Marić. 

Prve žrtve pale su tijekom ljeta, kada je u susjednom selu Ćopi ubijen jedan čovjek, a 9. rujna 1993. dogodio se najgori masakr – 27 civila, uglavnom starijih osoba, te četverogodišnja djevojčica, mučki su ubijeni. Dva dana kasnije, dvije osobe smaknute su na Ćopima, dok je nešto kasnije u naselju Kremenac pogubljen još jedan starac, što je dovelo do ukupnog broja od 33 ubijena civila.

Mnoge žrtve su pokopane u blizini svojih kuća, dok su ostali bačeni u rijeku Neretvu. Od cijelog sela, spašeno je tek osmero ljudi – dvočlana obitelj s desne obale Neretve i sedmero ljudi s lijeve obale.

Stravični događaji u Grabovici ostavili su iza sebe dvojicu dječaka, Gorana i Zorana Zadro, koji su preživjeli sakrivši se u grmlju i svjedočivši ubijanju svojih najbližih – djeda, bake, roditelja i male sestre.

Žrtve ovog pokolja su: Josip (1939.) i Luca Brekalo (1939.), Pero (1913.) i Matija Čuljak (1917.), Andrija (1921.), Mara (1921.) i Dragica Drežnjak (1953.), Živko (1923.) i Ljubica Drežnjak (1932.), Jozo Ištuk (1930.), Cvitan (1936.) i Jela Lovrić (1940.), Mara (1912.) i Ivan Mandić (1935.), Pero (1914.) i Dragica Marić (1914.), Ilka Marić (1921.), Ruža Marić (1956.), Martin Marić (1911.), Marinko Marić (1941.), Luca Marić (1944.), Marko (1906.) i Matija Marić (1907.), Ruža Marić (1935.), Ilka Miletić (1926.), Anica Pranjić (1914.), Franjo Ravlić (1918.), Ivan Šarić (1939.), Ivan (1924.), Matija (1923.), Mladen (1956.), Ljubica (1956.) i Mladenka Zadro (1989.).

Važno je naglasiti da u tom periodu u blizini Grabovice nije bilo nikakvih borbi, te da nitko od Hrvata – katolika u tom području nije bio naoružan. Prema obdukcijskim nalazima, svjedočanstvima preživjelih i naknadnim istraživanjima, utvrđeno je da su žrtve ubijene na iznimno okrutan način.

Do sada je za pojedinačna ubojstva osuđeno pet pripadnika Armije RBiH, ali odgovorni zapovjednici nikada nisu izvedeni pred lice pravde. Sefer Halilović, tadašnji zapovjednik Armije RBiH, bio je optužen pred Međunarodnim tribunalom za ratne zločine u Haagu, ali je oslobođen krivnje za zločine u Grabovici.