5. studenoga 1993. Vareš i Žepče – brutalni zločini Armije BiH imali su cilj istjerivanje Hrvata iz Srednje Bosne
Masakri Hrvata u Bosni i Hercegovini, a osobito mučeničkoj Srednjoj Bosni koje bila u okruženju Armije BiH, bili su svakodnevnica. Na današnji dan 1993. godine vojnici Armije BiH i islamski fanatični mudžahedini počinili su zločine u Varešu i Žepču.
Osim tijela civila ubijenih i spaljenih civila Hrvata u selu Borovica (Vareš), predstavnici UN-a su također pronašli tijelo pripadnika HVO-a Krune Odakovića koje je bilo unakaženo: glava je bila smrskana tupim predmetom, pozadina vrata rasporena oštrim predmetom i nekoliko ubodnih rana nožem u prsima.
Zločine nad Hrvatima u selu Borovica su počinili pripadnici 7. muslimanske brigade pod vodstvom Halila Brzine, pripadnici tzv. A RBiH iz mjesta Brnjic, Općina Kakanj te pripadnici 329. kakanjske brigade Armije BiH.
Premda se to zna, nitko iz Armije BiH nije za ove zločine odgovarao.
Ovih dana navršava se 26 godina otkako su postrojbe Armije BiH upale u varešku župu Borovica i do temelja je spalile. Zajedno s 315 obiteljskih domova u Donjoj i Gornjoj Borovici, ubijeno je i zapaljeno pet Borovičana koji nisu htjeli napustiti svoje domove vjerujući da će Armija BiH poštedjeti bespomoćne i nenaoružane starce. Borovičani još uvijek se tragaju i za tijelima Marka Parića, Ive Vukančića i Mate Ivkića koji su početkom studenog 1993. godine spaljeni u Borovici, a posmrtni ostaci Stjepe Markovića, Ilije Ivkića i dvojice preostalih civila koji su doživjeli istu sudbinu, razmijenjena su u Visokom.
Inače, početak studenoga 1993. godine ostat će crnim slovima upisan u povijesti vareške župe Borovica koja je prije rata brojala oko 1.500 žitelja Hrvata. Za zločin nad Borovicom i Borovičanima do danas nitko nije odgovarao.
Istog dana kada se dogodio zločin u Varešu, u selo Vinište (Žepče) rano ujutro upala je skupina muslimansko-bošnjačkih diverzanata i mudžahedina iz islamskih zemalja i na brutalan način ubila je dvojicu hrvatskih civila: Mato Knezović, teški invalid, zaklan je u postelji, a Momčilo Lučić je izmasakriran na očigled supruge i djece.
Nedavno objavljeni službeni podaci pokazuju kako u Zavidovićima, čiji je dio bilo Vinište, danas žive 1204 Hrvata, dok ih je, prema popisu iz 1991. godine, bilo 3429, u promijenjenim granicama općine. Naime, jedan dio hrvatskih naselja prema gradu Žepču koji se uspio obraniti od agresije i napada Armije BiH nakon rata priključen je općini Žepče.
*Hrvati su najveći stradalnici rata u BiH, te je nad njima izvršeno etničko čišćenje i progoni na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Prema podacima posljednjeg popisa stanovništva, u BiH danas ima 1,836.603 Bošnjaka (48,4 posto), 1,239.019 Srba (32,7 posto), 553.000 Hrvata (14,6 posto) i 163.000 onih koji su se izjasnili kao ostali (4,3 posto). Ukupno 3,791.622 stanovnika. Prije rata bilo ih je 4,377.033, odnosno 585 tisuća više nego danas. Na zadnjem popisu prije rata 1991. godine 760.852 stanovnika ili 17,38 posto izjasnili su se kao Hrvati. To znači da ih je sada 208 tisuća ili 27,3 posto manje. Gotovo trećina. U demografskom smislu hrvatski narod je uvjerljivo najveći gubitnik. Potkraj pretprošlog stoljeća (1895.) rimokatolika u BiH (tako su se popisivali) bilo je nešto više od 21 posto, a prije Prvog svjetskog rata (1910.) oko 23 posto. Nakon Drugog svjetskog rata (1948.), Hrvatima se izjasnilo 24 posto stanovinika BiH.
Također, u 47 općina koje je nadzirala između dva popisa stanovništva, prije i poslije rata, bošnjačka Armija BiH nedostaje 126.725 Hrvata, dok je u 27 općina koje je kontrolirao hrvatski HVO svega 17.476 Bošnjaka manje. To znači da je Armija BiH istjerala gotovo 10 puta više Hrvata iz područja pod svojom kontrolom, premda je omjer Hrvata i Bošnjaka na tim područjima bio gotovo jednak
