Aerodrom Željava – od simbola tehnološke moći do nijemog spomenika raspada Jugoslavije

Smješten duboko u utrobi planine Plješevice, Aerodrom Željava (kodno ime „Objekt 505“) nekoć je predstavljao vrhunac vojno-tehnoloških ambicija bivše Jugoslavije.

U projekt je tijekom desetljeća uloženo više milijardi dolara: pet podzemnih tunela mogli su odoljeti nuklearnom napadu, nadzvučni zrakoplovi uzlijetali su izravno iz brda, a baza je imala vlastite izvore vode, neovisnu elektranu i sustav za pročišćavanje zraka. Služba u Željavi smatrala se privilegijom rezerviranom za najbolje pilote, tehničare i časnike; objekt je 24 sata dnevno nadzirao golemi dio jugoistočne Europe, uspoređivan s moćnim američkim nosačima zrakoplova.

No početkom 1990-ih, dok se Jugoslavija nasilno raspadala, i Željava je postala talac novih geopolitičkih računa. Stratezi Jugoslavenske narodne armije procijenili su da bi aerodrom, padne li u ruke novoformirane Bosne i Hercegovine ili Hrvatske, mogao postati prijetnja srpskim snagama. Stoga je donesena radikalna odluka: kompleks će se srušiti prije nego ga neprijatelj preuzme.

U praskozorje 16. svibnja 1992., točno u 5:30, detonirano je više od 50 tona eksploziva postavljenog u cik-cak rasporedu duž uzletno-slijetnih staza. Gromoglasne eksplozije odjeknule su Bihaćkom krajinom; od tehnološkog giganta ostali su tek srušeni betonski svodovi, kontaminirani teren i oblaci dima koji su zauvijek obilježili kraj jedne vojne ere – i same ideje jugoslavenskog zajedništva.

Danas, više od tri desetljeća poslije, Željava stoji kao jezivi podsjetnik na megalomanske vizije i povijesnu ironiju: ono što je građeno desetljećima urušeno je za svega nekoliko sekundi. Rasuti krateri i razvaline svjedoče o cijeni grandioznih snova – i o tragičnom epilogu države koja ih je sanjala.