AFP se raspisao o “prozoru života” u Zagrebu: Prepirke u katoličkoj Hrvatskoj

Mjesta za ostavljanje beba postojala su još u srednjem vijeku, najčešće u crkvama, a u veljači je prvi prozor života u Hrvatskoj ugrađen u zid samostana u mirnoj zagrebačkoj četvrti Trešnjevci.

Senzori pokreta na otvaranje prozora aktiviraju alarm na mobilnim telefonima časnih sestara samostana i članova katoličke udruge protiv pobačaja.

Kut sigurnosne kamere jamči da se osoba koja ostavlja bebu ne može vidjeti.

“Usmjeren je na spašavanje života i sprječavanje čedomorstva”, rekla je za AFP Alberta Vrdoljak, voditeljica udruge Betlehem Zagreb, začetnika projekta.

Šokantan slučaj novorođenog dječaka ostavljenog u kanti za smeće u parku u blizini Zagreba prošlog svibnja pokazao je potrebu za tim, rekla je. Srećom, dijete je preživjelo nakon što ga je pronašlo dvoje tinejdžera.

Zagrebački prozor života još nije iskorišten.

“Društvu treba takvo mjesto koje nudi rješenje za slučajeve koji su rijetki, ali ih ima”, rekao je Zvonimir Kvesić iz iste udruge.

Ženska mreža Hrvatske, međutim, kritizirala je taj potez kao “nezakonit, opasan i protivan interesu djeteta” i pozvala na uklanjanje prozora.

‘Alternativa’ pobačaju

U Hrvatskoj je pobačaj legalan, ali je postao manje dostupan jer ga većina ginekologa u državnim bolnicama odbija izvesti zbog priziva savjesti.

Neki prozor života vide kao trojanskog konja skupina protiv pobačaja, upozoravajući da djeluje u sivoj zoni jer ostavlja prostor za potencijalna zlodjela.

“Možda zvuči kao dobra ideja, ali u konačnici je to opet kako bi se žene osjećale loše zbog pobačaja, nudeći ‘alternativu'”, rekla je za AFP prolaznica iz Zagreba Mia Knežević.

No Vrdoljak je to oštro odbacila, rekavši da “se radi o alternativi čedomorstvu, a ne o zabrani pobačaja”.

Betlehem Zagreb, udruga koja također vodi sigurnu kuću za žene i drugu za samohrane majke, samo je pružio “ruku pomoći sustavu”, rekla je.

No službena tijela upozorila su da je napuštanje djeteta u Hrvatskoj kazneno djelo, a Ministarstvo socijalne politike pokrenulo je inspekcijski nadzor.

“Iako je svako spašavanje života plemenito, treba imati na umu etička i pravna pitanja koja takvo mjesto nameće”, rekla je dječja pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević za AFP.

Pravo na identitet

Navela je pravo djeteta da zna svoj identitet, zajamčeno UN-ovom konvencijom, te istaknula potrebu rješavanja temeljnih uzroka napuštanja djece.

UN-ov Odbor za prava djeteta sa sjedištem u Ženevi upozoravao je na prozore života, tražeći od zemalja da pronađu druga rješenja.

No neki pravni stručnjaci ih podržavaju.

“Pravo na život ima prednost nad pravom na informacije o (biološkom) podrijetlu”, tumači za lokalne medije profesorica prava na zagrebačkom pravnom fakultetu Aleksandra Korać Graovac.

“Dijete bez osiguranog prava na život nema niti jedno drugo pravo”, rekla je.

Najmanje 10 europskih zemalja; Austrija, Belgija, Češka, Njemačka, Mađarska, Italija, Litva, Poljska, Slovačka i Švicarska, imaju slične prozore života, prema skupini Betlehem.

Postoje i u Kini, Indiji, Japanu i SAD-u.

“To je praksa iz srednjeg vijeka, a ne iz 21. stoljeća, ali ako spasi jedan život, ipak se isplati”, rekla je Lea, 33-godišnja odvjetnica, koja je odbila kazati svoje puno ime.

Službeni podaci pokazuju da je u prošlom desetljeću u Hrvatskoj bilo šest slučajeva čedomorstva.

Za razliku od nekih europskih zemalja, u Hrvatskoj anonimni porod nije moguć, iako je prošle godine Ministarstvo zdravstva pokrenulo radnu skupinu za tu temu.

Prošlog mjeseca, još jedna skupina bliska Crkvi, U ime obitelji, pozvala je na donošenje zakona koji bi omogućio anonimni porod i obvezivao bolnice da imaju prozore života.