Agresori rijetko ostvaruju ciljeve: Sjetite se koliko je SAD ‘91. dao JNA da ‘riješi‘ Hrvatsku
Važan element svakog rata njegova je cijena, što je bilo možda i manje važno u doba dok se ratovalo mačevima, ali moderni rat je skup
Zapanjuje koliko politički lideri nisu u stanju pojmiti u kojoj se mjeri promijenila suština rata od Drugog svjetskog naovamo.
I prije tog najstrašnijeg pokolja u povijesti bojišnica se proširila od linije dodira, uključivši pozadinu, a civili su postali vojni cilj, iako se to protivi međunarodnim konvencijama.
Tijekom procesa dekolonizacije pokazalo se da premoćna vojna sila nije dovoljna da bi slomila volju naroda.
Oprečno, i u slučaju da postoji unutarnji raskol, napadnuta zemlja će se u pravilu ujediniti u obrani, kao što je reagirala Ukrajina, gdje su se i proruski dijelovi zemlje – Harkiv, Odesa – okrenuli protiv agresora.
Američkih 15 dana za JNA
Zbog svega toga ratovi više nisu kratki, SAD je u rujnu 1991. godine dao JNA i Srbiji petnaest dana da “riješe” Hrvatsku, a tri godine kasnije ista ta Hrvatska postala je saveznik SAD-a u stvaranju uvjeta mirovnih pregovora u BiH.
Agresori rijetko ostvaruju ciljeve, pobjede gotovo da ne postoje (Oluja je rijedak primjer). Može se zaključiti da je obrana pravedan rat i da ta logička podloga djeluje moćnije od svih projektila, tenkova i granata.
Pokretači ratova, uvijek uvjereni da su njihove snage nepobjedive, u pravilu ne razmišljaju o žrtvama ili, kao Donald Trump, priznaju da ih žrtve ne zabrinjavaju, čime preuzima rusku taktiku neiscrpnosti ljudskog materijala. Kada mrtva tijela vojnikinja i vojnika počnu stizati u lijesovima ili crnim vrećama, javnost se neumitno okreće protiv rata.
Američki vojni zrakoplov za dopunjavanje gorivom srušio se u četvrtak u zapadnom Iraku, u incidentu za koji je Američko središnje zapovjedništvo reklo da je u njemu sudjelovao drugi zrakoplov, ali da nije bio posljedica neprijateljske ili prijateljske vatre (iračka milicija koju podržava Iran preuzela je odgovornost za rušenje zrakoplova).
Poginula su četiri od šest članova posade, dva se još traže. Broj poginulih američkih vojnika, bez kopnene operacije, porastao je tako na 11, uz oko 150 ranjenih.
Osama bin Laden
Važan element svakog rata njegova je cijena, što je bilo možda i manje važno u doba dok se ratovalo mačevima, ali moderni rat je skup.
I tu nastupa nova nevolja agresora, koju su dobro artikulirali američki planeri napada na Afganistan 2001. godine: moramo točno znati gdje je Osama bin Laden, tadašnji lider terorističke skupine Al-Qa‘ida koja je izvela razorne napade na SAD 11. rujna te godine, jer nema smisla potrošiti Tomahawk vrijedan dva milijuna dolara na prazan šator.
Rat je skup za agresora jer traži korištenje ogromne vatrene sile radi ostvarenja što snažnijeg razornog i psihološkog učinka, dok se napadnuti mogu braniti jeftinijim oružjem, kao Ukrajina na početku rata, ili sada Iran – izdržljivošću, jer nema kopnene invazije.
AP prenosi da je Pentagon potvrdio cijenu prvog tjedna (sada smo pri kraju drugog) rata protiv Irana, 11,3 milijarde dolara. Nije to golem izdatak za zemlju čiji obrambeni proračun za ovu fiskalnu godinu iznosi 849,8 milijardi, ali taj trošak nije planiran.
Očekuje se da će administracija tražiti odobrenje dodatnih 50 milijardi dolara od Kongresa za pokrivanje troškova sukoba, ali demokrati će se tomu oštro usprotiviti, kreirajući od iranskog rata unutarnjopolitičku temu, jer se većina javnosti protivi agresiji.
Izbori za Zastupnički dom i trećinu Senata početkom su studenoga. Ministarstvo rata još se ne obraća Kongresu jer “ne želi zatražiti dodatni trošak dok s određenom razinom sigurnosti ne sazna koliki će biti trošak za tu godinu, ne žele ponovno izaći pred Kongres i opet tražiti”, časopisu Foreign Policy rekla je Elaine McCusker iz American Enterprise Institutea, zadužena za kontrolu tog resora u prvom Trumpovu mandatu.
Američki predsjednik dotle i dalje izgovara kontradiktorne stavove: početkom agresije rekao je da SAD posjeduju gotovo neiscrpne zalihe potrebnog oružja. Prije tjedan dana, u petak 6. ožujka, u Bijeloj kući je okupio čelnike sedam najvećih tvrtki vojnoindustrijskog kompleksa, nastojeći ih nagovoriti da ubrzaju proizvodnju oružja kako bi se obnovile zalihe potrošene prije svega u napadu na Iran.
Sustav Terminal High Altitude Area Defense (THAAD)
Reuters je nakon sastanka objavio da je Lockheed Martin najavio da očekuje četverostruko povećanje – 400 godišnje sa sadašnjih 96 – proizvodnje svojih presretača raketa sustava Terminal High Altitude Area Defense (THAAD). Što ne ide brzo, pa je novinska agencija Yonhap u četvrtak objavila da će SAD iz Republike Koreje povući bateriju THAAD-a kako bi je prebacio na Bliski istok.
Događa se to u trenutku kad sjeverna, Demokratska Narodna Republika Koreja (DPRK) ispaljuje balističke projektile s broda, a Yonhap prenosi riječi visokog državnog dužnosnika da sustav odvraćanja DPRK neće biti oslabljen premještanjem američke opreme. U što malo tko vjeruje.
Ublažavanje politike prema Kini - ili ne?
Američki azijski saveznici zabrinuti su jer je Trump u drugom mandatu, nakon prvotne pretjerane oštrine, promijenio politiku prema Kini nastojeći ostvariti partnerstvo. Takav pristup u skladu je s nedavno objavljenim strategijama Nacionalne sigurnosti i Obrane koje se fokusiraju na Zapadnu hemisferu, želeći odvratiti Kinu snagom, ne silom.
Seoul ne želi izazivati sukobe s Trumpom, ali njegova želja da se opet sretne s Kimom Jong Unom, diktatorom DPRK-a, izaziva uznemirenost zbog mogućeg ishoda sastanka koji bi bio na štetu Republike Koreje. Japanska premijerka Sanae Takaichi dolazi u Bijelu kuću 19. ožujka i najavila je da će Trumpu otvoreno govoriti o razini štete koju agresija na Iran izaziva njezinoj zemlji, velikoj uvoznici nafte iz Zaljeva. Visoka cijena nafte prijeti odvesti Japan u stagflaciju.
Trump u posjet Kini dolazi 31. ožujka i sve će azijske zemlje pomno pratiti kako će proteći njegovi razgovori s predsjednikom Xi Jinpingom (u petak su se ekonomski timovi sastali u Parizu), pokušavajući iščitati mogu li i dalje računati na američku podršku na sigurnosnom planu. U petak Reuters ekskluzivno objavljuje da SAD priprema isporuku oružja Tajvanu vrijednu 14 milijardi dolara, najveću u povijesti.
Trumpovo odobrenje, navodno, uslijedit će nakon boravka u Kini. Vijest koju treba staviti u okvir mogućeg pregovaračkog pritiska, ali i sve otvorenijeg sukoba unutar kruga Trumpovih suradnika među kojima postoji više grupacija, a sada izolacionisti pokušavaju zaustaviti agresiju na Iran, optužujući ratne jastrebove da slabe američku poziciju u najvažnijoj borbi, s Kinom, za prevlast u ovom stoljeću.
Europa mora biti na oprezu jer su snage NATO-a u petak srušile i treću iransku raketu nad Turskom. Pala je u blizini zračne baze İncirlik u kojoj se nalaze i američke snage. Ankara je poručila da je to turska baza i da u njoj razmještene strane trupe ne mijenjaju taj status.
