Ante Čačić nabija komplekse Hajduku!
Jednom je bio kraljevska kobra, drugi puta crna mamba za Valdasa Dambrauskasa. O Anti Čačiću je riječ naravno. Trener Dinama je zmija otrovnica za litavskog trenera. Dok je Dambrauskas imao uspjeha kao trener Hajduka s Čačićevim prethodnicima, ne može protiv Čačića, ovaj mu je dva puta ubrizgao otrov i Litavac je - zgasnuo. Ali nije samo on Čačićeva meta, bivši izbornik naciljao je kompletan Hajduk i stalno ga zavija u crno. U subotu je četvrti put vodio Dinamo protiv Hajduka, sva četiri puta u Maksimiru. I četvrti put je - pobijedio. Četiri od četiri, quatro stagione, Suzy quattro... Kako god želite.
U tri prethodna ogleda je pobijedio prvo s 2:1 i potom dvaput s 3:1. U ožujku 2012. Dinamo je slavio s 2:1 u utakmici u kojoj su bijeli vodili golom Ante Vukušića da bi u završnici rezultat preokrenuo Ivan Krstanović s dva gola pri čemu je pobjedonosni postigao iz jedanaesterca. U rujnu iste godine, u novoj sezoni, plavi su pobijedili s 3:1 također u utakmici u kojoj je Hajduk vodio. Strijelac za Splićane bio je Mijo Caktaš, a preokret su redom potpisali Sammir, potom Duje Čop i naposljetku ponovno Sammir, ovaj put s bijele točke. Konačno, u posljednjem kolu na proslavi naslova prvaka, Modri su u samom finišu zabili dva gola i dobili s tih 3:1. Istina, u subotu je nakon 90 minuta završilo 0:0, ali i jedanaesterci su dio utakmice, zar ne? Kako god okrenete, Čačić nabija komplekse Hajduku.
Splićani na vjetrometini
Kako je Čačić došao do Superkupa? U prvom poluvremenu Dinamo nije bio dobar. Mišić i Ademi stajali su dosta nisko, a Ivanušec na lijevoj, te Špikić na desnoj strani bili su vezani uz linije. Petković i Drmić se nisu spuštali u međuprostor. Tako da Dinamo nije mogao razviti igru i uspostaviti posjed. Hajduk je tada izgledao svježije, ali niti Splićani nisu koristili međuprostor, tu je Livaja trebao primati lopte i distribuirati ih dalje. U drugom poluvremenu Čačić je napravio korekcije, Ivanušec je više ulazio u sredinu, a i Petković je više djelovao u međuprostoru, dok je Drmić, iako nije nudio pravu partiju, vezao dva Hajdukova stopera na sebe, oslobađao je prostor Petkoviću. Tako da su Modri počeli izgledati dobro. Hajduk je u drugoj dionici vidljivo tjelesno pao, jer nisu imali alternative u veznom redu, Fossati zbog ozljede nije niti doputovao u Zagreb. Također, napadačka trojka Biuk, Livaja i Kalinić sve su se manje vraćali pomoći obrani. Tako da je Majstor s mora ostao na vjetrometini. Kad se pogleda Dambrauskasova momčad, onda je vidljivo da nema dovoljno širine, te da im je za prvenstvenu trku s Dinamom potrebno još neko pojačanje.
Čačić je eksperimentirao, želio je isprobati neke varijante. Pogodio je s novim pojačanjem Robertom Ljubičićem na poziciji lijevog bočno, dečko koji je stigao iz Rapida bio je iznenađenje za Majstora s mora. Također, Čačić je krenuo s dva napadača, što u prvom dijelu nije izgledalo dobro, no u stanci između dva poluvremena je napravio korekcije koje su se pokazale kao pun pogodak. To smo već naveli, to je bilo krucijalno, Ivanušec je više ulazio u sredinu terena, više nije bio samo na strani, a to je bilo važno i zbog toga što se Ljubičiću otvarao veći prostor na lijevoj strani.
Izmjene zadržale ritam
Konačno, a i to je bitno, Čačić je pokazao dečkima da maksimalno vjeruje u njih, jer je drugo poluvrijeme nastavio s istim sastavom, iako taj isti u prvom poluvremenu nije nudio neku prezentaciju. Kasnije je pak s izmjenama uspio zadržati ritam, posebno ulascima Oršića i Baturine.
Naravno, Čačić je opet, kao u završnici prvenstva uspio sa svojim “cool stavom” smiriti momčad, nije joj dozvolio neko divljanje, raspad sustava niti u jednom trenutku. Dinamo je u drugom dijelu promašio dosta prilika, Lovre Kalinić je sjajno branio, u takvim situacijama, momčad postane frustrirana. Takve utakmice kad se toliko promašuje, obično se gube. Ali Modri su do kraja ostali pribrani i mirni, što se pokazalo i kod izvođenja jedanaesteraca. Dambrauskas je s druge strane, povukao dva čudna poteza. Iz igre je izvukao jednog od najboljih igrača Hajduka u subotu, Stipu Biuka, a isto tako je iz igre izvadio i Nikolu Kalinića, čovjeka koji uopće nije bio loš, koji je vezao Dinamove stopere i koji uvijek može riješiti utakmicu.
Tri poteza s kojima je Čačić usmjerio utakmicu u svoju korist
1. Korekcija u poluvremenu
Ivanušec se u drugom dijelu ubacivao u sredinu travnjaka, više nije bio vezan samo uz liniju kao u prvom dijelu. To mu je i donijelo dvoje krasne prilike, jednu je promašio, drugu je zaustavio Kalinić. Također, Petković se u tom “korektivnom” dijelu više spuštao u međuprostor, nudio je više dobrih dodavanja.
2. Ljubičić na lijevom boku
Novo pojačanje Modrih, Robert Ljubičić, po vokaciji vezni igrač zaigrao je na lijevom boku, bio je iznenađenje za Splićane. Odlično se snašao, a posebno je dobro probijao bok u drugom poluvremenu kad je Ivanušec više kretao prema sredini.
3. Momčad održao smirenom
To je već Čačičev trade mark. Nakon svih onih silnih promašenih prilika, Modri nisu potonuli, ostakli su pribrani i smireni, a to je svakako zasluga trenera.
Tri poteza s kojima je Dambrauskas izgubio kontrolu utakmice
1. Fizički pad u nastavku
Momčad mu je u drugom dijelu posustala u tjelesnom smislu, nastao je veliki prostor između vezne linije i napada koji se nije vraćao u obrambene zadatke, Modri su to dobro koristili.
2. Izvadio iz igre Stipu Biuka
Biuk je igrao jako dobru utakmicu, jako je mučio Sadegha Moharramija, djelovao je opasno. Zato je nejasno zbog kojeg razloga ga je izvadio iz igre i stavio Emira Sahitija koji mu praktički nije donio ništa.
3. Izvadio iz igre Nikolu Kalinića
Kalinić se jako trudio, vezao je dva Dinamova stopera, bio je opasnost, bez obzira što nije bio u prilikama. Ali znamo da on uvijek može odlučiti, a ulazak Mlakara također nije donio ništa, Slovenac je još promašio i jedanaesterac.
