Antifašizam bez suštine: kada “anti” postane identitet

Jučer su u četiri hrvatska grada održani tzv. “marševi protiv fašizma” – procesije suvremenih boraca protiv zla koje, barem nominalno, nitko razuman ne želi braniti. Jer tko bi, naposljetku, bio za fašizam? No upravo tu leži paradoks: antifašizam kakav se danas prezentira nije vrijednost nego negacija. Ne govori što je dobro, nego samo što treba ukloniti. Svoj identitet gradi na “anti”, na otporu, a ne na afirmaciji.

To je poput bezkofeinske kave ili bezalkoholnog piva – postoji, ali se čovjek ne može oteti pitanju čemu zapravo služi. Identitet utemeljen isključivo na protivljenju postaje šupalj. Nekada su se ljudi ponosno izjašnjavali prema onome za što žive: istini, slobodi, pravdi, kreposti, pa i – kako se danas gotovo sramežljivo izgovara – Bogu i Domovini. Danas je, izgleda, modernije biti protiv nego za.

U takvom ozračju rađa se i suvremeni moralni junak: antifašist koji vrlo precizno zna što mrzi, ali teško može objasniti što voli. Zna što želi srušiti, ali ne zna što želi graditi. To je poput kuhara koji se hvali da “ne kuha lošu hranu” – tehnički točno, ali nimalo inspirativno. Takva logika stvara moralni GPS koji upozorava isključivo na “pogrešan smjer”, ali nikada ne zna odvesti do odredišta.

I dok je svaka borba protiv stvarnog zla hvalevrijedna, čovjek se neminovno zapita: što bi ovi ljudi radili kada bi jednog dana zaista nestalo fašista? Vjerojatno bi morali izmisliti nove. Jer bez protivnika, ideologija temeljena na negaciji ostaje bez goriva – megafon bez publike.

To se jasno vidjelo i u nedjeljnom maršu, gdje su sudionici pokazali lice koje s demokracijom ima tek deklarativne veze. Uz političku ljevicu, povorkom su koračali i novinari koji već godinama pokušavaju Hrvatsku prilagoditi vlastitom političkom ukusu putem medija, a kada u tome ne uspiju, rješenje vide u ulici i rušenju svega što simbolizira hrvatsku državnost. Transparent koji zaziva “balkansku federaciju bez nacija i granica” samo je vrhunac iste stare agende, one koja se nekada prodavala pod imenom “REGION”.

Simboli pod kojima je napadnut Vukovar nosili su se bez srama, dok su oni koji inače zazivaju zabrane pjesama, predstava i umjetnika odjednom postali vrlo tolerantni – ali isključivo prema porukama koje odgovaraju njihovu svjetonazoru. Svatko tko je taj transparent vidio, a nije reagirao, svjesno je prešao preko Ustava Republike Hrvatske, koji jasno zabranjuje aktivnosti usmjerene protiv demokratskog poretka i opstojnosti države.

Ako policija i DORH ni na ovakve otvorene, javno izrečene protuustavne poruke ne reagiraju, prestaju obavljati svoju temeljnu dužnost. Vrijeme je da skinu ružičaste naočale i počnu primjenjivati zakon jednako prema svima. Hrvatska se već jednom othrvala ideji “novih balkanskih zajednica” – i neće se vraćati unatrag zato što nekima smeta njezina samostalnost.

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**