Apel bivšeg logoraša: Koncert u dvorani SPENS vrijeđa žrtve – poziv na izmještanje nastupa

Bivši zatočenik srpskog logora Zlatko Panković uputio je javni apel za otkazivanje ili izmještanje koncerta mladog hrvatskog glazbenika Jakova Jozinovića, koji je najavljen u Novom Sadu.

Panković ističe kako dvorana SPENS, u kojoj je zakazan nastup, za mnoge Hrvate predstavlja simbol teških stradanja iz vremena Domovinskog rata. Prema njegovim riječima, riječ je o prostoru u koji su tijekom ratnih zbivanja odvođeni zarobljeni hrvatski branitelji i civili.

“Upućujem javni apel izvođaču i njegovom menadžmentu za odustajanje od nastupa na ovoj lokaciji. Dvorana SPENS u Novom Sadu za hrvatski narod predstavlja mjesto teškog stradanja. Prema službenim podacima Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, ovaj je objekt tijekom 1991. godine, nakon pada Vukovara, služio kao logor za zarobljene hrvatske branitelje i civile.”

Pozivam Jakova da održi koncert na drugoj lokaciji

U nastavku svog apela Panković naglašava kako smatra krajnje neprimjerenim da se na mjestu gdje su ljudi bili izloženi fizičkoj i psihičkoj torturi, poniženju i nehumanim uvjetima danas održavaju zabavne manifestacije, osobito kada je riječ o nastupima hrvatskih izvođača.

“Održavanje koncerta na mjestu nekadašnjeg logora čin je nepoštovanja prema žrtvama i njihovim obiteljima te izravno vrijeđa dostojanstvo preživjelih logoraša. Pozivam Jakova Jozinović i organizatore da pokažu pijetet prema žrtvama Domovinskog rata te izmjeste koncert na drugu lokaciju koja ne nosi teret ovakve bolne povijesti. Glazba ne bi smjela služiti potiskivanju istine o stradanjima. Očekujemo odgovoran pristup i uvažavanje žrtve hrvatskog naroda.”

Panković pritom naglašava kako njegov apel nije usmjeren protiv ikoga osobno, niti predstavlja poziv na zabrane ili stvaranje novih podjela, već poziv na empatiju, poštovanje i ljudsko dostojanstvo.

Dodaje kako činjenica da su i neki drugi hrvatski izvođači u prošlosti nastupali u toj dvorani ne može biti opravdanje za ignoriranje njezine ratne prošlosti. Kao primjer navodi da je prije desetak godina i Doris Dragović, na Međunarodni dan žena, održala koncert u dvorani SPENS, što je također izazvalo podijeljene reakcije u dijelu hrvatske javnosti.

Pitanje ratne uloge novosadske dvorane SPENS i danas ostaje bolno za mnoge bivše zatočenike i obitelji nestalih. U tom je objektu, prema svjedočenjima i dostupnim podacima, provođena takozvana filtracija zarobljenika na “manje” i “više krive”. Ispitivanja su započinjala s onima koje su smatrali “težim slučajevima”, a te su skupine odvođene u galerijski prostor. Ostali su prebacivani u veliku dvoranu, gdje su ih civili i vojnici prepoznavali i izdvajali iz skupina.

SPENS je funkcionirao kao logor prolaznog tipa. Iako su zatočenici ondje u pravilu boravili kraće vrijeme nego u nekim drugim logorima, prema svjedočanstvima su u tom prostoru provođene iste metode zlostavljanja i torture. Nakon “obrade” zatočenike su odvodili u druge logore diljem Vojvodine i Srbije.

Procjenjuje se da je kroz SPENS prošlo oko 5.000 ljudi, uključujući žene i djecu, pri čemu većina nije zadržavana dulje od nekoliko dana. Ne postoje potvrđeni podaci o ubojstvima unutar same dvorane, no velik broj osoba koje su posljednji put viđene upravo u SPENS-u i danas se vodi kao nestalo.

Upravo zbog te činjenice, Panković poručuje da ovo mjesto ne može i ne smije biti tretirano isključivo kao obična koncertna dvorana, već kao prostor obilježen teškom i tragičnom poviješću, koja zaslužuje poštovanje i pijetet.