‘BEZ OVOGA NEMA NI OPSTANKA HRVATSKE DRŽAVE!’ Dr. Šterc podiže glas razuma: ‘Rastaču ono što nam je najvrednije s takvom mirnoćom’
Svjedoci smo vremena u kojem se rastakanje najvrednijeg nacionalnog blaga koje posjeduje hrvatska država promatra političkom, društvenom i općenito javnom mirnoćom kao da se s tim blagom apsolutno ništa ne događa. Mogu o najvrednijim nacionalnim blagodatima različite političke, svjetonazorske, religijske, etničke i drugim svjetovima pripadajuće opcije također iskazivati različitosti i njih projicirati po volji demokracije, a mogu i različita znanstvena granska područja i polja imati pristupe primjerene svom predmetu istraživanja, ali malo tko može znanstveno i logički negirati kako je najvrednije hrvatsko blago suživot ljudi u slobodi prostora.
Prostorni odnosi, posebnosti, brojnosti, složenosti i niz drugih prostornih atribucija koje izgrađenim i općeprihvaćenim vrijednosnim sustavom čine povezanost stanovništva i kompleksa prostornih čimbenika u funkciji života, rada i egzistiranja, neosporno su hrvatsko nacionalno blago unatoč različitosti mišljenja u političkom modernizmu i unatoč izgrađenoj i postavljenoj društvenoj toleranciji. Pritom uvijek treba razumjeti kako je upravo prostorna povezanost populacije ili prostorni identitet temelj svih društvenih i interesnih identiteta u nadgradnji, a hrvatska je identitetska populacija upravo to cijelo vrijeme dokazivala i pokazivala kroz dugu prošlost borbe za opstanak u svom geografskom prostoru. Iskušenja su bila velika i prečesto su se pokušavala slamati vojnim i ratnim pohodima, ali povezanost u vrijednosnom smislu najvrednijeg u prostoru s prostorom svojih predaka ostala je trajna kategorija.
Hrvatska jadranska obala s otočjem u mediteranskoj klimi i u vapnencu i dolomitu u podlozi, brdsko-planinski prag koji je povezuje sa slavonskom ravnicom i niz regionalnih zagorskih, međimurskih, istarskih, podravskih, prisavskih, banovinskih i inih prostornih posebnosti kroz cijelu su povijest bili izazov drugima u okruženju. Izazov koji ne prestaje ni danas u vremenima velikih sloboda i širokih razmišljanja, uz svijest kako je upravo hrvatski nacionalni prostor posebno blago sa svojom vrijednosnom populacijskom nadgradnjom koje bi poželjno bilo posvojiti novim obrascima kad to nije već uspjelo ratnim pohodima.
Velika devastacija
Nova su vremena i upravo u tim novim vremenima najvrednije se hrvatsko blago rastače pred našim očima i uz političku mirnoću koja nas uvodi u neizvjesnu budućnost i novu društvenu i prostornu neuređenost. Demografska destrukcija hrvatskog prostornog blaga i praznina koja u njemu ostaje i postaje sve veća rezultat su primarno političkog i ukupnog društvenog odnosa prema hrvatskom najvrednijem blagu – ljudima i prostoru. Podići je zato bilo potrebno glas znanstvenog razuma, i to iz planskog i neimarskog smjera prema hrvatskoj i ostaloj javnosti, glas koji danas u provođenju interesne ideologije europske širine i otvorenosti zvuči poput pustinjskog vapaja, ali snage znanstvene misli i spoznaje. Malo komu racionalnom više treba dokazivati razinu hrvatske demografske destrukcije i devastaciju hrvatskog prostora neplanskim zauzimanjem, a pogotovo onog najvrednijeg obalnog i otočnog. Slike nam prostornih praznina i promjena dolaze svakodnevno, a recentni se upravljački politički izvršni sustav pritom ponaša kao da upravo on ne upravlja tim najvrednijim blagom, odnosno ne upravlja u njegovo ime i u ime generacija koje dolaze.
Trogodišnji prirodni pad hrvatske domicilne populacije brojnosti gotovo dvije cijele Ličko-senjske županije (razlika između broja rođenih i umrlih) i dvotrećinska godišnja nekretninska prodaja na obali i otocima strancima, nije naravno samo pitanje hrvatske europske otvorenosti, već je jasna slika hrvatske budućnosti i nestajanja najvrednijeg nacionalnog blaga. Političku mirnoću ipak je potrebo buditi, a kad to buđenje već ne čine političke različitosti, učinilo je to znanstveno i umjetničko iskustvo kojem malo tko može prigovoriti spoznajnu snagu.
Splitski proslov
Prostorno i pozicijski najljepša znanstvena ustanova vjerojatno u svijetu i u znanstvenom smislu ustanova posebne vrijednosti i svjetske razine Medils (Mediteranski institut za istraživanje života u Splitu), ugostila je Programski Rotary forum Split 25. veljače ove 2023. i njegove brojne znanstvene uzvanike izlagače na temu Prostor. Među njima je bilo akademika, sveučilišnih profesora, znanstvenika, stranih predavača, europskih parlamentaraca, poslovnih ljudi i ostalih kojima je tema Čovjek i prostor (naslov uvodnog izlaganja Jerka Rošina) postala izazov u današnjoj hrvatskoj prostornoj i demografskoj stvarnosti. Prostor kao baština, Prostor kao resurs i javno dobro i Prostor kao budućnost bile su sesijske teme u okviru kojih su slijedila naslovna izlaganja. Prostor kao baština: Prostor između utopije i stvarnosti (M. Grčić), Prostor kao teritorij suvereniteta (G. Akrap), Geostrateška važnost prostora (T. Picula) i Mramor, beton i željezo (S. Ljubičić).
Prostor kao resurs i javno dobro: Prostor kao baština, baština kao resurs u Hrvatskoj i susjednim državama (S. Poljanec-Borić), Hrvatska prostorna tritopija (N. Bašić), Trošenje prostora (Vasting a space; G. Rebecchini) i Cirkularna ekonomija (L. Fusco Girard).
Prostor kao budućnost: Demografski i migracijski izazovi u prostoru (S. Šterc), Croatia might find new potential as the “city of tomorrow” (J. Ravetz) i Liveable Cities for the 21st century (J. Gehl).
Organizacija (J. Rošin), otvaranje (T. Radja), vođenje (Z. Đogaš, V. Pleština i P. Šolić), izlaganja i rasprave znanstvene razine o ključnoj problematici vezanoj za hrvatsko najveće blago, posebne su bile razine. Razina koja je odražavala funkcionalnost i ljepotu mjesta održavanja i posebno potvrđivala smisao i značaj teme. Bile su to poruke hrvatskoj političkoj i ukupnoj javnosti i hrvatskim izvršiteljima o nacionalnom blagu i njegovoj zaštiti kao posebnoj hrvatskoj vrijednosti.
Deklaracija o prostoru
Nedugo nakon splitskih poruka, 23. 3., uslijedila je u sjedištu Udruženja hrvatskih arhitekata i Društva arhitekata Zagreb, Deklaracija o hrvatskom prostoru Akademije arhitektonske umjetnosti i znanosti Hrvatske u Zagrebu uz vođenje Borke Bobovec i izlaganje dvaju akademika, Andrije Mutnjakovića i Nikole Bašića, te glavnog organizatora splitskog znanstvenog skupa i pisanja Deklaracije Jerka Rošina. Deklaraciju je pred nazočnima u posebnoj umjetničkoj izvedbi pročitao ugledni glumac Dragan Despot i time je hrvatska znanstvena, politička i svekolika javnost dobila znanstveni i umjetnički sadržaj kao vrijednosnu kategoriju na kojoj je moguće temeljiti i procjenjivati strateško nacionalno značenje prostora i potrebu njegova ostavljanja očuvanog za nove hrvatske generacije koje dolaze.
Deklaraciju su potpisali Hildegard Auf Franić, akademik Nikola Bašić, Bojan Bilić, Borka Bobovec, Stijepo Butijer, Borislav Doklestić, Miljenko Domijan, Marijan Hržić, Helena Knifić Schaps, Željko Koški, Ante Kuzmanić, akademik Andrija Mutnjaković, Robert Plejić, Goran Rako, Ivan Rogić Nehajev, Jerko Rošin, Branko Silađin, Darovan Tušek, Ante Uglešić i Feđa Vukić, a podržavaju je sadržajno i namjenski apsolutno svi racionalni koji žele izvjesnu budućnost ovoj zemlji i koji identitetski vrednuju nacionalno prostorno blago i najvredniji njegov potencijal i čimbenik – hrvatsku populaciju.
“Hrvatski geografski, prirodni i kulturni prostor, nakon ljudi, najvrednije je nacionalno blago. Unatoč toj općoj spoznaji, hrvatski prostor dramatično se pustoši i obezvređuje uz neshvatljivu nebrigu svih struktura trodiobne vlasti, nehaj i nemoć struke i odsutnost osviještene javnosti.”
“Hrvatskim prostorom mudro gospodariti, skrbeći se o pomorskom, vodnom i poljoprivrednom javnom dobru, kako se nikako i nikada ne bi ugrozila opstojnost i geostrateška sigurnost Republike Hrvatske.”
“Naš narod kao politička zajednica ostvaruje svoj suverenitet na zemlji/teritoriju/prostoru koji se zove Hrvatska. Nisu slučajno pojmovi zemlja i država — sinonimi. Zato je posljednji čas za nacionalni konsenzus o tome kako je prostor, uz narod i suverenu vlast, treći oslonac državne stabilnosti i opstojnosti. Bez dugoročno održivoga prostora nema ni opstanka hrvatske države.” (Deklaracija o hrvatskom prostoru)
Osnove identiteta
Potpisivanjem deklaracije ovakvog sadržaja i ovakvih poruka i njezinim upućivanjem u javnost iz znanstvenog miljea, postavljen je temelj razumijevanja i prihvaćanja nacionalnih vrijednosnih kategorija na koje se moguće oslanjati i pozivati u svim prilikama razmatranja strateških nacionalnih razvojnih potreba. U skladu s postavkama u Deklaraciji o hrvatskom prostoru jednostavnije je političkoj i ukupnoj javnosti razumjeti i prihvatiti i ostale temeljne identitetske kategorije vezane uz državu, društvo i prostor.
Prema njima, osnovnu državnu identifikaciju čine stanovništvo, granice i teritorij s akvatorijem, pa je politička i svaka druga borba za njihovo očuvanje strateška nacionalna primarnost. Stanovništvo u prostoru ili prostor bez stanovništva iz temelja mijenja prostornu funkcionalnost i prostorni razvojni potencijal i “bez dugoročno održivog prostora nema ni opstanka hrvatske države”, kako je istaknuto u Deklaraciji.
Zato i jest prostor temelj svih identiteta u nadgradnji, a školstvo, znanost, zdravstvo, kultura i pravni sustav temelj svakog društva u kojem nadgradnju čine gospodarstvo, financije i ostale razvojne, proizvodne i uslužne djelatnosti. Zato i jest u svakom prostoru i društvu čovjek najveće blago i najveći potencijal i čimbenik, a ljudska misao i spoznaja najveća civilizacijska sila i pokretač svega. Zato i jesu sloboda promišljanja i sloboda u prostoru i vremenu posebno blago.
