Bez provjere su ubačeni u naše redove, pa stoga imamo što imamo!

Dobro se prisjetiti, 23. kolovoza, na Europski dan  sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, poznat i kao Dan crne vrpce, i na jedan dokument o kojem se gotovo ne govori i ne piše, a riječ je o Rezoluciji Vijeća Europe o osudi zločina komunizma pod brojem 1481, koji je donijela  Skupština Europskog parlamenta, 25. siječnja 2006. u Strasbourgu. U ovoj Rezoluciji se  osuđuje zločinačka politika komunističke partije, od Oktobarske revolucije do pada Berlinskog zida, pri čemu su demokratski predstavnici žigosali komunizam kao totalitarnu ideologiju i pri čemu je u jednoj točci spomenuta i Brozova Jugoslavija kao država u kojoj su komunisti počinili brojne zločine nad narodima i pojedincima. Vijeće Europe je preporučilo da se u bivšim komunističkim državama, kao što je bila Jugoslavija, izvrši i lustracija pripadnika i doušnika  komunističke tajne policije i visokih dužnosnika komunističke partije koji su za vrijeme komunizma kršili ljudska prava. Međutim, nakon toliko godina od nastanka Rezolucije, što se u vezi toga dogodilo u Hrvatskoj? Gotovo ništa ili ipak malo. Naime, razotkriveni su i napokon pravomoćno osuđeni (2018. u Njemačkoj ) komunistički zločinci jugoslavenske komunističke milicije Mustač i Perković, te se tada (jedno vrijeme) počelo više nego ikada pisati i govoriti o bivšim Udbašima, ali umjesto da  se i mnoge druge bivše Kosovce i Udbaše  proganja, procesuira i zatvara, nevjerojatno je s kojom žestinom se ipak i dalje štiti te ljude, kojih ima relativno veliki broj, a koji su početkom devedesetih iz komunističke Udbe  jednostavno bez ikakvih provjera okrenuli kapute i počeli raditi, kao da se ništa nije dogodilo, u hrvatskim tajnim i inim službama. Za sobom su poveli i na stotine, odnosno tisuće izdajica i doušnika koji su činili zločine u vrijeme Brozove diktature, pa se poglavito nakon nekih tadašnjih  intervjua osuđenog Perkovića stekao dojam da su bivši Udbaši bili predvodnici stvaranja hrvatske države, a oni su ustvari ucjenama, krađama i raznim drugim "smicalicama" držali u "šahu" većinu onih hrvatskih velikana koji su istinski bili na čelu borbe protiv agresije Srba, Crnogoraca i Jugoslavenske narodne armije (JNA). Osim što su kao kameleoni preko noći iz Udbe prešli u hrvatske tajne i ine službe, što su njihovi kadrovi gotovo na svim važnijim vodećim funkcijama, od banaka, gospodarstva, pravosuđa, škola, zdravstva, pa sve do visoke politike, oni su uspjeli kao "tajne agente" i doušnike zaposliti i dobar dio članova svojih obitelji, pa se onda ne trebamo ni čuditi da u Hrvatskoj nema ni riječi o ikakvoj lustraciji, da je za nas Rezolucija Vijeća Europe o osudi zločina komunizma i dalje – mrtvo slovo na papiru. Evo, svako malo se otkrivaju Brozove masovne grobnice u Sloveniji i Hrvatskoj koje su prepune nevinih Hrvata. Tko istražuje te zločine? Sada nam je i te kako jasno da nitko, jer trebali bi ih istraživati (svaka čast iznimkama) isti oni koji su iz zločinačke Udbe početkom devedesetih došli na Tuđmanovu stranu, a ti bivši Udbaši su i najveći zločinci, pa je nemoguće očekivati da će sami sebe procesuirati i zatvarati. Stoga nam se događa, kad se pronađe neka masovna grobnica iz Brozova režima, da dođu bageri (?), iskopaju kosti nevinih ljudi, pa se onda sve to stavi na hrpu, označi brojevima, te ponovno zakopa, kao da se ništa nije dogodilo. Tko je nakon II. svjetskog rata pobio na desetine tisuća Hrvata, tko je pobio nevine Hrvate u inozemstvu, samo zato što se nisu slagali s Brozovom politikom? Sad se postavlja pitanje i o Golom otoku i Staroj Gradiški, najstrašnijim logorima smrti. Ako dođete u Staru Gradišku vidjet ćete kako taj objekt nitko ne održava, već se ruši sam od sebe. Još malo pa ne će ostati ni traga o ovom logoru, gdje su razni perkovići i mustači slali na desetine tisuća nevinih Hrvata. Gdje su danas ti koji su upravljali ovim logorima smrti, u kojima je ubijen i masakriran tako veliki broj ljudi, gdje su oni koji su sudili te nevine Hrvate na tako strašne kazne? Neki su umrli, neki i dalje uživaju u svojim vilama i vikendicama na moru, a neki bome i dalje rade u tajnim i drugim policijskim službama, a osobito na sudovima i državnim odvjetništvima, kao da se zločini iz Brozova režima njih uopće ne tiču. Bivši Udbaši i dalje pokazuju mišiće. Pogledajte što se prigodom obljetnica rođenja ili smrti Josipa Broza događa u Kumrovcu. Tamo se svake godine okuplja sve više pristalica ovog zločinca,  plešu srpska i ina kola, pljuje po Hrvatskoj, a uz to neprestano ističu da bez njih ne bi bilo ni Hrvatske! Nakon intervjua ne samo s raznim perkovićima, to se na žalost pokazalo i donekle točnim. Naime, kad je počela srpska agresija, tko je imao vremena provjeravati tko je došao iz Udbe, a tko iz zločinačke JNA samo i isključivo za to da  ga se kasnije ne pita – što si radio u vrijeme diktature Broza? Perković se čak hvalio da je njegovom zaslugom dr. Franjo Tuđman još u vrijeme komunizma dobio natrag svoju putovnicu, i to je smatrao svojim velikim uspjehom, umjesto da kaže tko su bili oni koji su ne samo Tuđmanu već tisućama Hrvata zbog toga što se nisu slagali s politikom Saveza komunista oduzimali putovnice i slali ih na robije? Jedan od tih bio je i on, kako ga neki nazivaju "hrvatski tajni agent br.1". Njemu se do suđenja u Njemačkoj pridavala velika pažnja  kao da je stvarno bio "glavni nad glavnima", ali pored njega bilo je još stotine njegovih kolega koji su činili veća ili manja zvjerstva nego što ih je činio on, ali ih do danas nitko javno nije otkrio. Međutim, ono što je najstrašnije u svemu je činjenica da se ti perkovići uopće ne srame svoje sramne uloge u vrijeme vladavine Broza, pa još ni danas kad „gule“ zasluženu kaznu. Uz to, još je gora činjenica da se za njihovo oslobođenje zalažu i pojedini hrvatski generali, na čelu s Antom Gotovinom!

U Rezoluciji Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina  uz ostalo se naglašava da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.

Jeste li negdje čuli ili pročitali da su žrtve stradalih nevinih Hrvata, od Bleiburga, Stare Gradiške, Lepoglave pa do Golog otoka, ikada primili neko priznanje, odštetu ili slično? Hrvatska danas isplaćuje  odštetu pojedinim preživjelim Srbima koji su sudjelovali u srpskoj agresiji, ali im zbog pomanjkanja dokaza nije dokazano da su kao "civili" držali puške, dok se sve manje  pita za desetine tisuća nevinih Hrvata koji su nastradali od srpskog metka ili noža. (Svaka čast iznimkama).