Bitka za Bezimeni vis: Dan kada su Tigrovi zaustavili agresora na jugu Hrvatske
Početkom travnja 1992. godine započelo je premještanje postrojbi 1. gardijske brigade "Tigrovi" na jug Hrvatske. Zajedno s 4. gardijskom brigadom, Tigrovi su trebali postati ključna snaga za deblokadu Dubrovnika i oslobađanje okupiranog juga zemlje. Dana 10. travnja na južno bojište stigao je general Janko Bobetko, koji je odmah imenovan glavnim zapovjednikom.
Mnogi hrvatski generali složili su se da Janko Bobetko zaslužuje posebno mjesto u povijesti uz predsjednika dr. Franju Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška, kao jedan od najzaslužnijih za obranu i oslobađanje hrvatskih prostora. Njegova strateška izvrsnost i snažan autoritet bili su prepoznati među braniteljima.
Njegovim dolaskom situacija na terenu počela se dramatično mijenjati. Odmah je uveo red i jasno dao do znanja kakav pristup očekuje. Obratio se vojnicima riječima:
„Situacija je više nego kritična… Ja vas upozoravam, kome je dosadno ili se ne osjeća sposobnim za zadatke koji nas čekaju, može odmah otići bez ikakvih posljedica. Ali, oni koji ostaju, od ovoga momenta izvršavat će moje zapovijedi, po mom kriteriju i sa svim posljedicama.”
Brigada Tigrova preuzela je kontrolu nad kotom Vjetreni mlin, poznatijom među vojnicima kao Bezimeni vis. Na toj strateški važnoj uzvisini nalazilo se nekoliko bunkera, koji su služili kao zaklon hrvatskim vojnicima.
Bitka za Bezimeni vis odigrala se upravo na današnji dan, 22. travnja 1992. godine. Tom ključnom obranom hrvatske su snage uspjele zaustaviti neprijateljski prodor i preuzeti inicijativu.
Neprijatelj je tog dana pokrenuo ofenzivu prema mostu na Bistrini i Bezimenom visu s ciljem odsijecanja Pelješca i okolnih područja od ostatka Hrvatske. Oko 11:30 sati započeo je napad. Kotu je tada branilo oko 15 pripadnika Tigrova, predvođenih Marijanom Kosićem, zapovjednikom 1. voda 3. satnije 3. bojne legendarnih "Žuna".
Napadnuti s tri strane, Tigrovi su se hrabro branili. Dva sata kasnije, Kosić je zatražio pomoć preko radioveze. Dozapovjednik bojne, Dragan Basić, odmah je poslao raspoložive snage iz 4. satnije. Ubrzo je stigla vijest od Ivice Kopecki da je Marijan Kosić poginuo. Uz njega, smrtno je stradao i Andrija Palfi, a 13 pripadnika brigade zadobilo je teške ozljede.
Zahvaljujući brzoj reakciji medicinskog osoblja, spriječeni su dodatni gubici. Zapovjedništvo nad obranom privremeno je preuzeo Ivica Kopecki, koji je sa samo deset gardista dva sata držao položaje dok u pomoć nisu stigli pripadnici izvidničkog voda predvođeni Marjanom Brletićem. Njihova ofenziva izravnim pogocima dodatno je oslabila neprijatelja.
O dramatičnim trenucima na terenu svjedočio je i vojni liječnik Dino Kramer. Opisao je ulazak u bunker prepun ranjenih branitelja. Tijekom izvlačenja ranjenog Petra Paraca Dalmate, pokraj njih je eksplodirala granata, nanijevši mu nove ozljede. Petar se na trenutak osvijestio i rekao:
- "Dečki, ovo je bio direktan pogodak." - Zatim je ponovno izgubio svijest.
