Bitka za Vukovar: 33 godine od najkrvavije i najveće bitke u Domovinskom ratu
U Vukovaru je u subotu obilježena 33. obljetnice Bitke za Vukovar i ustrojavanja 204. brigade Hrvatske vojske, a uz sudionike obrane i pripadnike brigade na svečanosti su bili i potpredsjednici Vlade, ministri branitelja Tomo Medved i obrane Ivan Anušić te ministar poljoprivrede Josip Dabro.
Sudionicima svečanog obilježavanja obratio se posljednji zapovjednik obrane Vukovara i 204. brigade Hrvatske vojske koja je branila Vukovar 1991. od velikosrpske agresije, Branko Borković.
Istaknuo je da okupljanje prvih hrvatskih policajaca 5. kolovoza 1990. predstavlja začetak stvaranja Oružanih snaga Republike Hrvatske i bio je ‘jedini legalni način naoružanja i pružanja otpora nacističkom režimu Slobodana Miloševića‘.
“Nažalost još uvijek u Srbiji vlada klika sljedbenika toga nacističkog ‘vožda’ i svo vrijeme s više ili manje uspjeha, pokušavaju oživiti aveti prošlosti i na teritroiju susjednih zemalja, uključujući Republiku Hrvatsku, BiH, Crnu Goru i Kosovo”, kazao je Borković.
Relativiziranje odgovornosti za agresiju
Upozorio je da je još uvijek na djelu sustavno veličanje zločinaca i relativizacija odgovornosti za agresiju na Republiku Hrvatsku,
Borković je dodao kako su se sudionici obrane borili za demokratsko društvo, prosperitetnu i naprednu Hrvatsku u kojem će hrvatski narod sretno živjeti.
“To je ono što očekujemo i od svih obnašatelja vlasti. Svi koji ste na javnoj dužnosti zaboravite privatno, bavite se javnim, budite Hrvati”, rekao je Borković.
Vukovar simbol pobjede i herojskog otpora hrvatskih branitelja
Izaslanik predsjednika Vlade, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved naglasio je da Vukovar u srcima svih Hrvata zauzima posebno mjesto.
“Dok su branitelji Vukovara ustrojavali obranu i odlijevali sve žešćim napadima, s druge strane Dunava (u Srbiji) bacanjem cvijeća na tenkove slavili su odlazak na Vukovar, na Hrvatsku. I to je istina o velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Huškačka retorika koja se i danas može čuti iz Srbije govori nam da neki iz povijesti nisu ništa naučili”, rekao je ministar Medved, i sam sudionik Domovinskog rata.
Dodao je kako je Vukovar simbol pobjede i herojskog otpora hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu.
Ministar Medved je također podsjetio na sve što je Vlada RH učinila za Vukovar, zahvalivši vukovarskom gradonačelniku Ivanu Penavi na suradnji jer je u zajedništvu Vlade i grada Vukovar obnovljen vukovarski Vodotoranj.
Naglasio je kako su se uz otvaranje veteranskih centara stekle i pretpostavke za otvaranje ustanove za trajni smještaj hrvatskih branitelja, a jedan od tih centara trebao bi biti izgrađen i u Vukovaru.
“To je još jedan pokazatelj da naša Vlada prepoznaje potrebe hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata”, rekao je ministar branitelja Medved.
Naglasio je da je neriješena sudbina još 1792 osobe najbolnija rana iz Domovinskog rata te se neće odustati dok se ne pronađe i posljednja nestala osoba.
Budućnost Vukovara
Na svečanosti kojoj je nazočan bio i izaslanik predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH, načelnik Glavnog stožera OS RH, general Tihomir Kundid i potpredsjednik Hrvatskog sabora, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, govorio je i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, saborski zastupnik HDZ-a Nikola Mažar, rođen u Vukovaru.
Mažar ističe da je budućnost Vukovara u nastavku vidljivog razvoja grada kroz kapitalne infrastrukturne i strateške projekte.
Dodao je i kako ratni zločinci moraju biti privedeni pravdi, a hrvatski zatočenici srpskih koncentracijskih logora dobiti primjerenu zadovoljštinu.
Obilježavanje 33. obljetnice Bitke za Vukovar i ustrojavanja 204. brigade HV-a započeo je budnicom ulicama Vukovara, a održan je i taktičko-tehnički zbor opreme i naoružanja HV-a, policije i vatrogasaca uz Dunav.
Stijeg na Vodotoranj podigao je vukovarski branitelj Ivica Arbanas, a nebo su preletjeli vojni borbeni zrakoplovi Rafalei. Predstavljen je i rad Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja.
Vukovar pod opsadom bio 87 dana
Vukovar je pod opsadom Jugoslavenske vojske u srpskih paravojnih postrojba bio 87 dana, a bitka za grad na istoku Hrvatske završila je 18. studenoga 1991. srpskom okupacijom koja je potrajala sve do 15. siječnja 1998. i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, kojom su Vukovar i druga okupirana mjesta vraćeni u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
Iako su borbe i sukobi u Vukovaru i okolici započeli ranije, kao datum početka vukovarske bitke obično se navodi 25. kolovoza 1991., kada su bivša JNA i srpske paravojne postrojbe krenuli u opći tenkovsko-pješački napad na grad.
Vrh JNA pretpostavljao je da će Vukovar osvojiti u tjedan dana, no borbe su potrajale gotovo tri mjeseca, tijekom kojih su Vukovar i okolica svakodnevno granatirani i bombardirani, sa čestim tenkovskim napadima kojima se željelo razdvojiti snage branitelja i zauzeti grad.
JNA je u osvajanje Vukovara poslala više od 30.000 vojnika, 600 tenkova, 500 oklopnih transportera i 180 haubica, a angažirani su Novosadski korpus, ratno zrakoplovstvo i 252. oklopna brigada, jedinice Teritorijalne obrane Srbije, elitne Prva proleterska gardijska mehanizirana divizija i Gardijska motorizirana brigada te paravojne postrojbe pobunjenih Srba.
S druge strane, hrvatske obrambene snage u Vukovaru i okolnim mjestima nisu brojale više od 3000 pripadnika uz slabo i nedostatno naoružanje i opremu. U samom gradu nije bilo više od 1800 hrvatskih branitelja koji su u nekoliko navrata bezuspješno pokušali deblokirati grad koji je već sredinom listopada 1991. bio u potpunom okruženju velikosrpskog agresora.
Prvi konkretni znaci da je ‘pad grada’ neminovan bili su vidljivi 2. studenoga 1991., nakon sloma obrane prigradskog naselja Lužac kojim je prekinuta mogućnost komunikacije između branitelja Vukovara i gradske četvrti Borovo naselje.
