BIZARNA SMRT HRABRE HOSOVKE: Izdržala je suze 3-godišnjeg sina koji je gledao kako je zvjerski muče. A onda je poginula na nevjerojatan način

TUŽNA OBLJETNICA

Vukovarska heroina i ratnica Vijoleta Antolić prije točno šest godina poginula je u prometnoj nesreći u Miševečkoj ulici nedaleko od zagrebačke toplane. Tada je ova vijest s užasom dočekana među svim braniteljima Vukovara, posebno HOS-a, kojemu je pripadala do zadnjeg dana. Odlazak Vicky, kako su je od milja zvali, potpuno ih je shrvao jer, kako kažu, život ju nije štedio. Vijoletinu smrt pokraj jezera na zagrebačkoj Savici na kojoj je smrtno stradala vozeći se u osobnom automobilu, zbog ne baš sasvim jasnih okolnosti nesreće, i danas mnogi smatraju nerazjašnjenom.

Odlazak u rat

Vijoleta je bila žena, majka, prijateljica i braniteljica koja je te krvave vukovarske ’91. donijela najtežu odluku u životu – ostavila je svoju obitelj, uključujući i trogodišnjeg sina, i priključila se obrani svoga grada. U intervjuu nedugo prije svoje smrti pokušala je objasniti svoju odluku, pa se tako od nje doznalo kako nije mogla podnijeti činjenicu da pucaju po njoj i sinu s kojim bježi u sklonište:

“Pucali su i po drugim ženama s djecom. Ja sam jednostavno shvatila da moram braniti i tu tuđu djecu, kao i grad koji se raspadao”, objašnjavala je s teškoćom Vicky koja je tom prilikom rekla da je odluku o ostanku u Vukovaru do samog kraja puno lakše donijela:

“Kamo sam trebala otići? Tuga zbog pada grada komešala se s tugom zbog, ne znam kako to reći osim izdaje… Tri mjeseca naivno smo se nadali pomoći, uvjeravali sami sebe kako stiže pojačanje, hrana i lijekovi. A onda su nam još u Vukovar, grad smrti, vratili djecu i žene koji su bili poslani na sigurno”, iskreno je svjedočila pokojna Vijoleta, koja je nakon svega završila u logoru u koemoj je, kažu njezini suborci, bila zvjerski mučena.

Pripadnici HOS-a, članovi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, Tigrovi, pripadnici specijalne policije i mnogi drugi odmah su nakon vijesti o njezinoj smrti stigli u Zagreb. Atmosfera u kojoj smo ih tada zatekli varirala je između mučne, tjeskobne, ali na trenutke i uzvišene. Zapovjednik HOS-a Zvonimir Čurković o Vijoleti je govorio na gotovo poetski način.

Hosovci o Vijoleti: ‘Posramila je mnoge muškarce’

“Rat, logor, patnja… Ogroman križ koji joj je bio natovaren na leđa nosila je s lakoćom, barem je nama tako izgledalo. Vicky je bila srce koje hoda. Nepravde u ratu, a i nakon njega, učinile su da njena fizička prisutnost gotovo potpuno nestane, kao da je lebdjela, kao da je tijelom već odavno otišla… Ja znam da je ona na boljem mjestu i da se priključila vojsci anđela. Iako, u ovom trenutku, to mi je slaba utjeha”, kroz suze nam je rekao čovjek kojemu je, kako kaže, bila čast imati u svojim redovima osobu poput Vicky.

Svi su tada željeli nešto reći o Vijoleti, koju nazivaju svojom sestrom po oružju. Damir Markuš Kutina nakon njezine smrti objasnio nam je zašto se Vijoleta izdvajala između drugih braniteljica:

“Bila je jedina žena u HOS-u. Ali, kakva žena… Došla je i rekla da je ostavila dijete jer mora pomoći gradu. Sjećam se, dodala je i kako nema novca da si kupi oružje pa smo joj dali ‘rumnunjku’. Kad govorimo o Viky, govorimo o ženi u ratu koja se borila tako da bi posramila 99,9 posto muškaraca. Ostala je do zadnjeg trenutka, a mogla je sa sinom otići na sigurno. Preživjela je surov rat i batinanje u logoru, ali nikada nije bila ogorčena. Kao da ju je sve to učinilo boljom osobom, kao da je spoznala nešto što većina nas nije. Istinski nas je voljela, zvala braćom, ljubila, tješila… I onda joj se ovo dogodilo. Ne znam je li veći trag ostavila u ratu ili u miru”, dijelio je s nama ožalošćeni Kutina.

‘Nikada nije napuštala liniju’

“Molim vas, neizostavno napišite da Vicky nikada nije napuštala liniju niti je linija na kojoj je ona bila ikada ‘procurila’. Napišite i da smo joj se mi, muškarci, neskriveno divili”, dodao je Igor Široki koji je kao 18-godišnjak otišao u HOS, a za kojeg njegovi suborci kažu da je “iako klinac, bio jedan od najboljih snajperista”.

Enver Arnautović koji je u bitki za Vukovar sudjelovao kao maloljetni branitelj, jasno naglašava Vijoletinu ulogu u ratu, miru, ali i u svom životu:

“Ja ne stavljam svakoga u zvijezde, ali Vicky je među zvijezdama. I to ne zato što je ona to željela, ona je jednostavno bila preskromna za to. Ali mi koji je znamo, svjesni smo njezine veličine. Veličine jedne žene koja je mogla birati i koja je, dok su mnogi ‘muškarci’ dezertirali, bila postavljana na najteže linije. I sve je izdržala… I rat, krv, miris baruta, suze svog trogodišnjeg sina kojega gleda kroz prozor dok je muče, nepravde nakon rata… Bila je prisutna na svim, ali svim prosvjedima vezanim uz branitelje, na svim sastancima, činila je sve za svoju ‘braću po oružju’. Siguran sam da to čini i dalje odozgo… Siguran sam da je u vojsci anđela i opet među prvima”, emotivan je Arnautović.