Brzo ga pustili da ne zakasni na beogradski nastup

Mile Kekin je je istinska glazbena zvijezda u Srbiji i u Republici Srpskoj.

Istina, tamo zasad svojom svirkom  puni tek malo veće ugostiteljske objekte, ali i to je nešto.

Međutim, njemu i njegovoj supruzi, saborskoj zastupnici i žestokoj Hrvatici sa zvijezdom u srcu svako malo planove ruši Uskok i Dorh.

Evo, sada su i  uhitili popularnog Milu, odveli ga kao zadnjeg klošara na ispitivanje, ali već istog dana su ga pustili, jer se žurio u Beograd gdje je sutradan imao zakazani koncert u jednoj tamošnjoj „birtiji“.

Dok srbijanska vlast bez obrazloženja tjera pojedine Hrvate iz njihove države, kao nekad Židove, Mile Kekina i njegovo društvo tamo dočekuju s ovacijama.

Supruga mu je i predsjednica neke ultra lijeve političke stranke i suradnica aktualnog gradonačelnika Grada Zagreba, zvanog „senf“, koji ju i obilno financira, i koji je odmah stao u obranu njezina muža, rekavši da „ništa nije kriv“, da je to „politički progon“ i slično.

Ne sjećamo se da je  ikada stao u ovakvu obranu nekog tko hrvatski diše.

A uostalom i „senf“ će uskoro trebati dokazati „gdje su pare“, koje je navodno „zamračio“, po kaznenoj prijavi jednog odvjetnika.

Kekina  treba pitati i: gdje je bio i što je radio 1991.?

Inače, cijene stanova, vila na moru (kakvu imaju i Kekinovi) i drugih nekretnina polako odlaze „u nebo“. Kupuje se sve i sva, jer ljudi se boje da će im inflacija pojesti sve ono što su godinama marljivo štedjeli. Ali, s obzirom da ne mali broj njih kupuje i ne pita za cijenu sve se više postavlja pitanje- odakle većini toliko novaca? Od plaća ih sigurno  nisu uštedjeli, a bome ni Mile Kekin ne zarađuje tako velike novce, najviše pjevajući ili bolje rečeno „urlajući“ po „regionalnim“ birtijama.

Od čuvenih Kekina i ostalih njihovih „zemljaka“ uz ostalo se traži da dokažu porijeklo imovine, odnosno kako su stekli to što su stekli.

Stoga bi trebalo pod hitno (ne samo za njih) ponovno donijeti Zakon o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanje  nezakonito stečene imovine, tim prije što pojedini političari i politikanti, pa i niz drugih tzv. gospodarstvenika, relativno često izjavljuju da ni sami ne znaju koliko i čega imaju, da je to „nemoguće pratiti“. pa „zahvaljuju“ medijima i Bogu što su ih podsjetili da sve što imaju trebaju prijaviti.

Međutim, pitanje svih pitanja glasi: odakle i ne više tako malom broju ljudi  tolika imovina, odakle im toliki prihodi? Evo, nema dugo se pokazalo da čak i pojedini suci imaju „pune brodove“ novaca, pa je i to jedan od razloga što te i slične „financijske meštre“ gotovo nikada nitko nije vidio da kupuju na nekim akcijama ili sajmovima.

No, većina zaposlenika u  Hrvatskoj imaju „hrvatske plaće“ i eventualno honorare, dok istodobno posjeduju ili kupuju  vile, automobile, jahte, „kuće za odmor“ i štošta drugo, kao da u isto vrijeme, cijele dane, rade i u Americi!

Bivši žalosni predsjednik Republike Stjepan Mesić uz ostalo bi možebitno rekao: „Imam, jer sam posudio od prijatelja“. Kad im je trebalo, tako su odgovarali i pok. Milan Bandić i osuđeni Ivo Sanadar.

Velika većina je bogatstvo stekla na način što su im vile i drugo, darivali otac, majka, brat, sestra ili pak od brata djeca. (Da pukneš od smijeha.)

Kad su se komunisti opraštali od vlasti, prvo su u Saboru (26. travnja 1990.) ukinuli Zakon o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanje nezakonito stečene imovine!

Ukidanje tog  zakona nad zakonima potpisali su: dr. Anđelko Runjić (predsjednik Sabora) te Milan Janus, mr. Mirko Šetina i mr. Zvonimir Novak.

Na taj način zaštitili su opljačkanu imovinu i spriječili potjeru za onima koji su nezakonito stekli sve što se steći dalo.

A danas ne jednom slušamo i čitamo kako baš ti „drugovi i drugarice“ svako malo ističu „brojne“ privilegije hrvatskih branitelja i stradalnika, a u biti radi se o tome da su oni (na vrijeme)  svoj lopovluk dobrano zaštitili i oplodili.

E, sad se također  postavlja pitanje: koliko tih elitnih  pljačkaša i lopova iz bivše Jugoslavije, zahvaljujući i ukidanju ovog zakona i dalje konzumira kriminalnu stečenu imovinu?

Ne, to nažalost  nikada nećemo saznati, baš kao ni tko što sve ima, odnosno koliko je tko opljačkao u vrijeme stvaranja slobodne, samostalne i nezavisne hrvatske države..

Čudno je i neprihvatljivo da Hrvatski sabor donosi brojne zakone i propise, ali ne i onaj koji bi možebitno uzdrmao i neke od naših saborskih zastupnika, župane, gradonačelnike, načelnike, direktore i druge, jer bi ih pitali: koliki su vam prihodi, a kolika vam je imovina?

Neki kažu da se porijeklo imovine može vrlo lako provjeriti, da već postoje mehanizmi, ali  to očito  „nikoga“ ne zanima, čak ni sindikalne čelnike.

Vrana vrani oči ne (kopa) vadi!