Čeka nas stravična faza rata, Putin otvara novu frontu i to u Europi

Informacije koje nam o Putinu dolaze pokazuju da se intenzitet njegovog rata udvostručuje, a ne usporava

Aneksija ukrajinskog teritorija od strane Vladimira Putina i Kremlja nije dokaz nikakvog ofenzivnog uspjeha - nego čistog straha, piše Telegraph. Putinov ultimativni cilj sada je zadržati ukrajinski teritorij. Njegovi su postupci znak očajnika koji se boji vojnog poniženja, ali, izgleda, i čovjeka koji zbog toga postaje sve opasniji i koji se - sudeći po sabotaži vlastitog cjevovoda - sprema radikalno proširiti teritorij ovog rata.

Važno je istaknuti da su Putinove geopolitičke fantazije razbijene u paramparčad. No, malo je vjerojatno da će biti svrgnut i vjerojatno neće tako lako odustati, smatra Bob Seely, stručnjak za ruske vojne strategije. Seely je od 1990. do 1995. radio kao inozemni dopisnik u SSSR-u i postsovjetskim državama. Od 2008. do 2017. služio je u britanskim oružanim snagama u kampanjama za Irak, Afganistan, Libiju, a onda doktorirao na području ruskih vojnih taktika, strategija i praksi.

Smatra da sve informacije koje nam o Putinu dolaze pokazuju da se intenzitet njegovog rata udvostručuje, a ne usporava. "Nismo bi blizu kraja rusko-ukrajinskog rata, ali smo na kraju njegova početka", navodi Seely.

Što nas onda čeka sljedeće?

Seely smatra da prošlotjedne sabotaže Sjevernog toka nude nekakav trag. Valjda nema nikakve sumnje da su Rusi digli u zrak vlastite cjevovode. Te eksplozije signaliziraju prijetnju zapadnim infrastrukturama, poput podmorskih internetskih i energetskih veza. To su ranjive, pupčane vrpce zapadnjačke ekonomije. Ruska mornarica ih ima na nišanu, navodi Seely.

Putinova Rusija cijelo je desetljeće pazila na sve naše ranjivosti. Vjerojatno kremaljski stratezi stoje iza eksplozije turskog plinovoda 2008., kao i uništavanja ukrajinskih internetskih kabela - na morskom dnu - 2014. godine. Njihovi kibernetički napadi na europske mete sofisticirani su, a Rusi nadavno vrijednost ciljana informacija, i fizički i psihološki.

Seely smatra da je Europa bila bolno spora u reagiranju na sve ove izazove. "Uvijek smo se nadali najboljem i nismo se uspjeli adekvatno pripremiti", kaže.

U ovoj novoj fazi rata Rusija će se boriti na dva fronta. Prvi je front na istoku i jugu Ukrajine. Drugi front se odnosi na sabotaže i uništavanje infrastrukture na Zapadu. I jedna i druga fronta apstrahiraju nove tekovine ruske vojne doktrine - koja moderni sukob vidi kao integraciju vojnih i nevojnih sredstava.

Primjenom pritiska na zapadna društva, primjerice različitim sabotažama i stalnom prijetnjom upotrebe nuklearnog oružja, Putin se nada da bi se europsko stanovništvo moglo okrenuti protiv svojih vođa. Putinovim stratezima je jasno da se ukrajinski centar gravitacije nalazi u njenoj vezi sa Zapadom, o kojem gotovo potpuno ovisi i financijski i vojno.

Putinov cilj ove zime je oštetiti tu poveznicu i tako političkim putem izboriti pobjedu koju vojska nije uspjela na bojnom polju.

Dakle, zaključuje Seely, u sljedećoj fazi rata ruska strategija će biti obrambena; držat će se anektiranih teritorija, baciti ruske rezerve u bitku za njenu eventualnu obranu i prijetiti eskalacijom kroz ciljanje zapadne energetske i informacijske infrastukture.

Naravno, ako ovo ne uspije, tu je uvijek prijetnja nuklearnim zaprašivanjem.