Cijene su trgovci počeli zaokruživati na više još u rujnu. Tržište baš i ne pomaže: ‘Svi gledaju jedni u druge’
Svi govore da je inflacija posljedica pokidanih dobavnih lanaca iz pandemije te rata u Ukrajini, no cijene benzina su pale, struje i plina su limitirane
S 1. siječnja uveli smo euro, u eurozoni smo tek nekoliko dana, i to u fazi dvojnog optjecaja, unutar koje se može plaćati eurima i kunama.
Bit ćemo u toj fazi do 14. siječnja, što je zadnji dan kada se još može plaćati kunama i onda bivša domaća valuta definitivno odlazi u povijest.
Kune će se moći do kraja godine mijenjati u bankama, Pošti i Fini, a nakon toga u HNB-u, dakle nema panike. Kako je primijetila Europska komisija, koja prati prelazak Hrvatske na euro, već 5. siječnja postignuta je većina plaćanja (51 posto) u eurima.
Građanima su trgovci većinom uzvraćali eure, a trećina građana uz sebe već ima samo eure. Uglavnom, cijeli prosinac bio je u znaku konverzije valute: prilagođavali su se bankomati, građanima i tvrtkama dostupni su postali prvi paketići hrvatskih eurokovanica s nacionalnim obilježjima, a HNB, banke, Pošta i Fina, provodile su opskrbu i predopskrbu.
Već do kraja prosinca polovica kunske gotovine bila je povučena iz optjecaja, a sada ih je još manje. Novčanice kuna završavaju u rezalištu, a kovanice prikuplja HNB, čuvat će ih neko vrijeme, oko tri godine, a onda ih je plan prodati kao metal.
S prijelaza sa Stare na Novu godinu građanima su davane upute da kod sebe zadrže nešto gotovine, jer su privremeno izvan funkcije bile kartice, POS-terminali, bankomati, online plaćanja itd.
Sve je prošlo u redu – ljudi su plaćali svakako, u eurima, kunama, kombinirano, ugostitelji su uzvraćali i u kunama, no s vremenom većina vraća eure.
Ulazak u eurozonu obilježen je skromno, bez velike pompe. Guverner HNB-a Boris Vujčić i ministar financija Marko Primorac su odmah iza ponoći podigli prve eure s bankomata, s porukom da ćemo kunu pamtiti samo po dobrom.
Premijer Andrej Plenković je, kako je i najavio, popio kavu sa šeficom Europske komisije Ursulom von der Leyen, te su platili u eurima. Nije bilo vatrometa, pompe i sjaja.
Uvođenje eura označava ulazak Hrvatske u eurozonu, gdje je standard ipak veći nego kod nas. Mnogi žale za kunom, ali se i pribojavaju da ćemo i dalje imati hrvatske plaće, a dobiti još veće, europske cijene.
Najteži dio zadatka, a to je podići standard i kvalitetu života na prosjek EU-a i eurozone – tek predstoji. Zato se provode reforme, te povlače novci iz EU fondova. Investicije, potrošnja i izvoz opet su aduti za kretanje BDP-a u 2023.
Iako Europi prijeti recesija, neki se nadaju da ćemo je opet izbjeći, dobrom sezonom, investicijama poduprtim europskim novcem i tradicionalnom žilavošću domaće potražnje.
Cjenici dobavljača
No, i tu je, čini se, strpljenje potrošača pri kraju, a da se ne govori o oslabjeloj kupovnoj moći zbog uzastopnog podizanja cijena. Sada je rastu cijena pridonio i euro, čime se Vlada posebno odlučila pozabaviti.
Prvi dan ulaska u eurozonu bila je nedjelja, pa je malo toga radilo. Očekivao se stoga ponedjeljak, kada su se otvorili trgovački centri i poslovnice banaka.
Sve je prošlo u redu. Profunkcionirale su dvojne kase, trgovina se odlično pripremila, posebice veći centri, koji su dosta radili na edukaciji djelatnika, a i građani su se već educirali o konverzijskom tečaju, jer su dvojne mogli pratiti još od rujna.
Građani su mahom plaćali kunama, da ih se riješe, pa su se trgovine, ove veće, praktički pretvorile u mjenjačnice. Mali trgovci su pak uzvraćali i eurima i kunama, što im je dozvoljeno u slučaju da ih nemaju dovoljno.
Ono što je međutim, bit konverzije, jest novčana masa, koja je potpuno iz kune prebačena u eure – svi krediti, depoziti, novac na transakcijskim računima, udjeli u fondovima, sve je preko noći konvertirano u euro.
IT-sustavi i cijela logistika – nisu zakazali. I građani su se odmah snašli, iako teško je s tim sitnim centima, skupljaju se po novčanicima, pa mnogi to riješe naprosto tako što gdje god mogu plate karticama.
No, i kod nas se, izgleda, dogodilo ono što se dogodilo i u brojnim drugim državama koje su uvele euro: iako je službena statistika govorila o mogućem rastu cijena zbog eura od 0,2 do 0,4 posto, neki su trgovci i obrtničke radnje euro iskoristili da dodatno prilagode i zaokruže cijene.
Konverzijski tečaj dobro je primijenjen, međutim, cijena brojnih artikala skočila je u dan-dva, na što su odmah reagirali potrošači, a onda i Vlada.
Premijer Plenković hitno je sazvao sastanak s predstavnicima Državnog inspektorata, Porezne i Carinske uprave, a već idućeg dana ministar gospodarstva Davor Filipović zagrmio je prijetnjama o smrzavanju cijena široke palete proizvoda i crnim listama.
Mnogi misle da se s listama zakasnilo, da se s time trebalo ići već lani, jer su mnogi očekivali i upozoravali da će cijene rasti, a ne se oslanjati na partnerstvo s privatnim sektorom, a onda liječiti posljedice.
No, u Vladi su sada odlučni obračunati se s time, pa je već na prvoj ovogodišnjoj sjednici donijet zaključak o vraćanju cijena na razinu iz 31. prosinca.
Poslane su inspekcije koje će kontrolirati lovi li netko u mutnom, a spominje se da će onaj tko nastavi dizati cijene ostati bez državnih subvencija i mjera pomoći.
Trgovci su prvo, nakon Filipovićevog istupa, bili konsternirani jer su, po njima, svi ubačeni u isti koš, iako je većina, kažu, postupala pošteno.
Tvrde da nisu oni krivi, da nisu dizali marže, već da cjenike diktiraju dobavljači, proizvodnja i distributeri… No, krajnji potrošač uvijek vidi samo cijenu na polici i trgovca doživljava odgovornim.
Nisu svi isti
Iako je na stolu bila čitava paleta mjera, Vlada se ipak odlučila samo za zaključke: provjeravat će se pa onda postupati – nema dekreta.
Čini se da su trgovci dobro i prošli pa su i oni odaslali pomirljive tonove. No, činjenica je da su cijene dizane cijelu prošlu godinu, posebno su išle gore cijene hrane, tu smo među najgorima u Europi.
Inflacija je kod nas veća od prosjeka EU-a, trenutno je godišnja na 13,5 posto. Svi govore da je inflacija posljedica pokidanih dobavnih lanaca još iz pandemije, te rata u Ukrajini, no trenutno cijene energenata ne rastu, nema energetske krize u razmjerima u kojima su se svi pribojavali, cijene benzina su pale, struje i plina su limitirane – a maloprodajne cijene i dalje rastu.
Cijene diktira i potražnja, a tu ulogu igra turizam. Bitno su tako ljetos porasle cijene ugostiteljskih usluga, mnogi su profitirali pod krinkom inflacije. Pa i sam državni proračun.
Dakle, cijene rastu cijelu godinu, a zaokruživanje i prilagođavanje eurskim cijenama počelo je još u rujnu, otkad je uvedeno dvojno iskazivanje.
Istog tog dana je dio trgovaca, posebice globalnih kompanija, u Hrvatsku donio europske cijene. Sve poskupljuje zapravo iz dana u dan, a kada je uveden euro, ista praksa samo se nastavila.
Upravo to što zbog uvođenja eura nema razloga da išta poskupi – jer je riječ o tehničkom poslu preračuvanja cijena, Vladi je to dalo vjetar u leđa da se postavi i kaže – ne može, nema više razloga za poskupljenja.
Ispada kao da je Vlada odlučila zabraniti inflaciju, što je, onako, rubno s aspekta slobode tržišta, međutim, tržište ovdje više ne pomaže: umjesto da konkurencija ruši cijene, jedni gledaju u druge i samo preslikavaju ponašanje.
Dakle, inflacija se zaista počela dominantno formirati tek od inflatornih očekivanja. A kada je tako, očekivanja se moraju promijeniti. I zato je Vladina poruka dobra, bila poskupljenja vezana uz euro ili ne.
Treba vremena da se inflacija »ispuše«
Ulaskom u eurozonu, dobili smo i veće ključne kamate koje će se postupno ugrađivati u kamate na kredite, a likvidnost bankarskog sektora, što je potvrdio guverner HNB-a Boris Vujčić, vjerojatno će nas dobrim dijelom napustiti.
Bit će manje novca u optjecaju, na strani ponude više nema velikih šokova. Cijene su već dosta visoke, potražnja iscrpljena.
Inflacija više ne bi smjela biti takva tema kao što je bila, iako se i u 2023. očekuje, jer trebat će vremena da se sve skupa »ispuše«.
