Činovi kao priznanje: Kako je 1996. potvrđen doprinos dragovoljaca HOS-a u Domovinskom ratu

Svečana dodjela časničkih i dočasničkih činova dragovoljcima HOS-a 1996. godine označila je službenu potvrdu njihove uloge u Domovinskom ratu i konačnu integraciju u sustav Hrvatske vojske, ispravljajući višegodišnje političke i medijske prijepore.

Svečano uručenje časničkih i dočasničkih činova dragovoljcima Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), održano 1996. godine, predstavljalo je snažan institucionalni i simbolički čin priznanja njihova doprinosa u Domovinskom ratu te konačnu potvrdu njihove integracije u sustav Hrvatske vojske i ukupne hrvatske obrambene strukture. Događaj, upriličen u zagrebačkom hotelu Esplanade, okupio je više od stotinu pripadnika HOS-a – dragovoljaca koji su se među prvima stavili na raspolaganje obrani Hrvatske u najtežim danima njezina stvaranja.

Hrvatske obrambene snage osnovane su na samom početku Domovinskog rata pod okriljem Hrvatske stranke prava, u vremenu kada je hrvatska država tek nastajala, a obrambeni sustav bio u začetku. Upravo su tada dragovoljci, vođeni snažnim domoljubljem i sviješću o povijesnom trenutku, često bez adekvatne opreme i formalne strukture, stali na prvu crtu obrane. Njihov ratni put bio je obilježen iznimnom hrabrošću, ali i brojnim kontroverzama, nerazumijevanjem te političkim i medijskim osporavanjima.

Svečanost dodjele činova bila je stoga mnogo više od protokolarne geste. Ona je označila svojevrsnu povijesnu ispravku i potvrdu činjenice da su pripadnici HOS-a bili sastavni dio hrvatskih oružanih snaga te da je njihov doprinos u obrani zemlje bio stvaran, mjerljiv i nemjerljivo važan. Kako je tom prigodom izjavio Anto Đapić, tadašnji načelnik ratnog stožera HOS-a, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, predsjednik dr. Franjo Tuđman, nije odbio potvrditi niti jedan predloženi časnički ili dočasnički čin.

„To je dodatna potvrda i priznanje našem doprinosu u stvaranju i obrani hrvatske države“, istaknuo je Đapić, naglasivši kako je ovim činom jasno poručeno da se uloga HOS-a više ne može niti smije marginalizirati.

Put HOS-a tijekom rata bio je sve samo ne jednostavan. Pripadnike ove postrojbe često se etiketiralo, nazivalo ih se ustašama, crnokošuljašima i paravojnim formacijama, a njihovo je postojanje stranim medijima nerijetko služilo kao argument za optužbe o navodnom fašističkom karakteru hrvatske borbe za neovisnost. Takve su optužbe ostavile dubok trag, ne samo u međunarodnoj percepciji Hrvatske, nego i u unutarnjim političkim i društvenim odnosima.

No, unatoč pogreškama u ponašanju i izražavanju, kojih je, kako priznaju i sami sudionici, nedvojbeno bilo, temeljna istina ostaje neupitna: dragovoljci HOS-a krenuli su u obranu Hrvatske iskreno, otvorena srca i s punom sviješću o žrtvi koju taj put nosi. Njihova najveća „krivnja“ bila je upravo to – bezrezervna odanost ideji slobodne i neovisne hrvatske države.

Cijena te odanosti bila je iznimno visoka. Više od 400 pripadnika HOS-a položilo je svoje živote na bojištima diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Iako su Hrvatskoj dali sve, od države zauzvrat nisu tražili ništa. Stoga je dodjela više od stotinu činova i promaknuća tek simboličan dio onoga što im, prema riječima sudionika i svjedoka vremena, uistinu pripada.

Nakon uručenja činova, izaslanik ministra obrane, general-pukovnik Josip Lucić, u svom je obraćanju naglasio duboku moralnu i povijesnu dimenziju žrtve koju su pripadnici HOS-a podnijeli. Istaknuo je kako su svojom borbom dokazali da su časni sinovi i unuci svojih predaka, dostojni povijesnog nasljeđa koje su preuzeli.

„Njihova nas žrtva obvezuje da Hrvatsku sačuvamo za nove naraštaje. Siguran sam da ste vi ovdje prisutni onaj dio hrvatskog naroda koji svoju obvezu prema budućim naraštajima jako dobro razumije i koji je svjestan žrtava koje su imali naši preci“, poručio je Lucić.

U ime vojnog kabineta predsjednika Republike okupljenima se obratio stožerni brigadir Zvonko Brigljević, istaknuvši kako su ova priznanja na čast ne samo dragovoljcima HOS-a, nego i samoj državi Hrvatskoj kroz sustav Hrvatske vojske. Naglasio je da integracija i priznanje nisu kraj, već nastavak odgovornosti.

„Vi ćete svojom osobnošću, svojom nadahnutošću i borbom, kao što ste je pokazali na početku, tako i u nastavku koji slijedi u jačanju i osposobljavanju Hrvatske vojske, dati onaj doprinos koji je potreban da imamo čvrstu vojsku. A čvrsta vojska garancija je hrvatske samostalnosti i slobode“, rekao je Brigljević.

Emotivne, ali i odlučne riječi uputili su i sami pripadnici HOS-a. Jozo Radanović, bojovnik HOS-a, istaknuo je kako svečani čin dodjele činova predstavlja potpunu afirmaciju i priznanje pripadnicima hrvatskih oružanih snaga za žrtvu koju su podnijeli u Domovinskom ratu. Njegove riječi odražavale su osjećaj dugoočekivanog priznanja, ali i smirenog ponosa.

Slično je poručio i Velimir Kvesić, koji je naglasio da ovaj događaj doživljava kao još jednu sveukupnu hrvatsku pobjedu. „Danas, kada više nismo, a nikada to i nismo bili, paravojni kako su nas znali nazivati, jasno je potvrđeno da smo bili sastavni dio hrvatske vojske“, rekao je, podsjetivši na godine borbe za istinu i dostojanstvo.

Na skupu je više puta potvrđeno da je HOS bio jedna od najborbenijih i najizloženijih postrojbi u ranim fazama rata, ali i da je, unatoč svim prijeporima, bio neodvojiv dio ukupnog obrambenog sustava Republike Hrvatske. Svečanost iz 1996. godine tako ostaje zapamćena kao važan trenutak institucionalnog priznanja, ali i kao podsjetnik na složenost povijesti Domovinskog rata, u kojoj istina, žrtva i odgovornost moraju imati trajno mjesto