CRKO MARŠAL! 20 viceva o Titu zbog kojih se išlo u zatvor i dobivale se gadne batine i prijetnje…
Donosimo vam20 viceva koji su bili zabranjeni u Jugoslaviji. Kako kažu, sastavili su kolekciju najboljih “komunističkih viceva” koji su nekada bili zabranjeni i zbog kojih su ljudi išli na Goli otok ili gulag…
U Jugoslavenskoj totalitarističkoj i komunističkoj državi nije se smjelo guknuti o zločincu titu a kamoli o njemu i tom režimu zbijati nekakve šale i viceve…Mnogi su završavali u zatvore pretučeni i polomljenih kostiju. Mnoge se ljude zvalo na svakakve obavijesne razgovore. Mnogi su poklekli pred teškim batinama i postajali su cinkeri, ne svojom voljom već su bili primorani od zloglasne udbe i kosa koji su im prijetili likvidacijama i maltretiranjima njihovih obitelji. A sve to zbog nekih pjesama u kojima se spominjala Hrvatska i viceva na račun totalitarne jugoslavije i njenog doživotnog predsjednika, komunističkog diktatora tita…
Iako tih viceva ima stotine ovaj put izdvojeno je njih 20:
1.
Sjedi u Sinju društvo i jedan od njih vikne:
U ovoj našoj vladi su svi idioti!
U to prolazi žandar i namjerio se da će toga poslati u zatvor. No, kaže ovaj:
– Skužaj, šjor žandar, nisam ja mislio na ovu našu vladu, već na… na Tursku!
Kaže njemu žandar:
– Nećeš mene nasamarit; znam ja dobro u kojoj su vladi budale
2.
Uđe čovjek u trgovinu i kaže:
– Nemate mesa?
– Ne, gospodine, mi smo trgovina koja nema ribe. Trgovina koja nema mesa je preko puta.
3.
Druže, jeli istina da skupljate političke viceve?
– Da.
– I koliko ste ih dosad sakupili?
– Tri i pol godine.
4.
– Koliko šarafa proizvedete na dan?
– Samo pet, druže Tito, odgovori radnik.
– Zar samo toliko!? Ja bih na tvom mjestu napravio bar dvadeset!
– Znam, to je zato što ste vi bravar, a ja diplomirani ekonomist, odgovori radnik.
5.
Sjedne političar u bus i iz dosade pita čovjeka do sebe:
– Druže, biste li radili vi za Francuze?
– Radio bi nedjelju, dvije, i kući.
– A za Engleze?
– Radio bi nekoliko dana.
– Druže, reci, za Amerikance?
– Ne znam koje novce da mi daju, ne bih za njih.
– A za Jugoslaviju?
– Za Jugoslaviju? Našu partiju? Naše drugove? Radio bi dan i noć, sve da mi ništa ne plaćaju. Političar se nasmiješi slatko, pa ga pita:
– Druže, koji vam je posao?
– Ja sam grobar.
6.
Putovao Tito kroz Slavoniju i njegov vozač zgazio svinju.
– Stani sad, odi u selo plati čovjeku svinju, mi smo narodna vlast, kaže Tito.
Vozač se vraća nakon tri sata, a Tito bijesan
– Gdje si dosad?
– Došao sam u gostionicu, rekao da sam Titov vozač i da sam zgazio svinju. Častili me, nisu mi dali otić.
7.
Dođe čovjek na Trg Republike, a na trgu crne zastave. Priđe čovjek policajcu i upita ga:
– Zašto su izvješene crne zastave?
– Umro je Tito!
Ode čovjek na kolodvor, prošeta se, vrati se na trg policajcu i upita ga:
– Zašto su izvješene crne zastave?
– Ta, čovječe, rekao sam vam sto puta: Umro Tito!
– Znam, ali volim čuti!
8.
Poslije rata šeće Tito ulicom i sretne stariju ženu: “Smrt fašizmu, bako!”
Baka odgovara: ”I tebi sinko, i tebi!”
9.
Obraća se Tito narodu i kaže: ”Četiri godine, naša zemlja je bila na rubu ponora.
Sada, konačno, idemo korak dalje!”
10.
Pričaju trojica logoraša na Golom otoku.
– Ja sam osuđen jer sam hvalio druga Crnog – priča prvi.
– Ja sam zaglavio što sam napadao druga Crnog -ž ali se drugi.
– A koji je tvoj grijeh? – pitaju trećeg
– Pa sam drug Crni.
11.
Prolazi drug Tito na bijelom konju pokraj svojih boraca, koji grizu automobilske gume.
– Što radite, drugovi?
– Jedemo automobilske gume, druže maršale!
– Gume su za ranjenike, za vas su felge.
12.
Opalio Tito iz sačmarice na jato divljih pataka, ali ni jednu nije pogodio. Kraj njega neki ambiciozni birokrat: “Nevjerojatno – mrtve, a lete…”
13.
Godine 1944. Tito je posjetio Vršac i neka okolna sela pa se zanimao kako narod živi, kako se slažu sa svojim susjedima.
– Pa eto, slažemo se..samo druže Tito…kradu nam naše konje!
– A što vi na to?
– Pa i mi njima krademo konje.
– E, onda dobro znači, postoji obostrano razumijevanje.
14.
Komesar: druže Tito, ostala nam je samo jedna vreća kukurznog brašna!
Tito: To odmah podijelite ranjenicima, a mi ćemo kod Gojka na janjetinu čim pređemo Neretvu.
15.
Što bi bilo da Galeb potone, a da su Jovanka i Tito na brodu? Tko bi se spasio? ?
– Narod, druže, narod.
16.
– Jel mogu ispričati vic?
– Možete, ali da nema veze s Titom.
– U redu. Jeste čuli da je Jovanka trudna..?
– I?
– Nema veze s Titom.
17.
Jeli istina da je Jugoslavija najnaprednija zemlja na svijetu?
– Naravno! Život je tu već jučer bio bolji nego što će tek biti sutra!
18.
Sudac izlazi iz sudnice umirući od smijeha. Kolega mu prilazi i pita ga zašto se smije.
– Upravo sam čuo najbolji vic ikada!
– Daj mi ga ispričaj, pita ga kolega.
– Ne mogu! Upravo sam osudio čovjeka na 10 godina zbog toga.
19.
Armenski radio je dobio pitanje slušatelja: “Je li istina da su uvjeti u radnim kampovima odlični? Da istina je. Prije pet godina nam je jedan slušatelj ponovio isto pitanje pa smo poslali jednog čovjeka da to istraži. Još se nije vratio, rečeno nam je da mu se tamo svidjelo.
20.
Tjednima dolazi čovjek na kiosk svako jutro i pogleda naslovne stranice novina. Jedo jutro prodavačica mu veli da bi koji put mogao i kupiti novine.
– Ja gledam samo osmrtnice.
– Nisu osmrtnice na naslovnoj stranici, one su pozadi!
– Ova koju ja čekam ta će biti na naslovnoj
Naročito popularan, ali i zloglasan, bio je ovaj vic:
– Što bi bilo da “Galeb” potone?
– Jugoslavija bi se spasila.
H.H. / Braniteljski portal
