Dalić radi važne promjene u obrani, vezi i napadu: Je li ovo novi sastav za utakmicu odluke na Poljudu?

Utakmica na Malti zaključena je rezultatom za povijesne almanahe. Pobjedu od 7:1 treba tako apsolvirati i smjestiti je upravo u prošlost. Pred Hrvatskom je majstorica za prvo mjesto u grupi i direktan plasman na SP. Dobra je strana ove napete situacije da eventualni neuspjeh protiv Rusije ne znači oproštaj od Katra. Postoji još doigravanje, doduše, bitno kompliciranije nego raniji repesaž, ali u svakom slučaju je lakše kad postoji alternativa.

To ističemo zato jer je psihološki faktor za nedjelju od iznimne važnosti. Treneri i igrači jako dobro znaju kako se doživljaj majstorice drugačije manifestira nego kod uobičajenog dvoboja istih suparnika. Ukoliko neka momčad ima višu kvalitetu, ali psihološki teško živi odlučne dvoboje, njena prednost se smanjuje i raste šansa tehnički (i) inferiornije momčadi. U ovom slučaju najvažniji pokazatelji tehničkog potencijala su na strani Hrvatske. Oni, međutim, nisu toliko izraženi da bi bili dovoljni za pobjedu bez ispunjenja drugih faktora, prije svega maksimalne koncentracije, organizacije igre i trkačkog doprinosa. Okvir tome je upravo samopouzdanje i mirnoća, bez kojih se te osnove igre ne mogu kvalitetno odraditi.

Na Poljudu postoji plus i minus te emotivne strane priče. S jedne je strane zajamčena vatrena atmosfera podrške, s druge strane ona može izazvati grč ne krenu li stvari po očekivanjima. Ključno je zato kako će se Dalićeva momčad nositi s imperativom pobjede unutar 90 minuta kontinuiranog rizika za rezultat. U tom smislu čini nam se izvjesnim da će izbornik u slaganju postave i te kako voditi računa o faktoru iskustva, prekaljenosti, ali i fizičkoj komponenti. Kad se igraju natjecateljski odlučne utakmice, onda je potrošnja energija značajnija, pogotovo na planu nervoze.

Zlatko Dalić je, u kontekstu svih tih čimbenika nedjeljne bitke s Rusima, dao naslutiti svoje ideje upravo izborima na Malti. Posve je sigurno da će protiv Rusije krenuti drugačija postava. Izlazak Brozovića, Modrića, Perišića i Kramarića do 54. minute jasno ukazuje da pored prve trojke nedodirljivih, u prvih 11 ostaje Kramarić. Kako je izbornik postavljanjem Grbića protiv Malte dao do znanja da ovog trenutka njega vidi u boljoj formi nego Livakovića, čini se izvjesnim da tu neće biti promjene. Isto tako kvaliteta igre i fizička (nad)moć Gvardiola upućuje nas na još jednog sigurnog startera u obrani.

Gdje se onda očekuju promjene? Lovro Majer odigrao je svih 90 minuta na Malti i dao je naslutiti koliko će biti važan u perspektivi. No, to što je igrao cijelu utakmicu pokazuje da će ga Dalić protiv Rusa ostaviti na klupi kao aduta u tijeku utakmice. Njegovu poziciju trebao bi zauzeti Nikola Vlašić. Zašto? Zato jer je već igrao kao desni u liniji tri polušpice, ali i zato što ima različite karakteristike u odnosu na druge vezne. Vlašić je fizički moćniji, vrlo se dobro snalazi u gužvi i između linija, a protiv očekivano zgusnute Karpinove formacije to će biti jako važan segment igre. Nije nevažno da se igra u Splitu, gdje je Vlašić maksimalno motiviran, odnosno, da su mu na drugoj strani Rusi, koji imaju veliki respekt prema njegovim potencijalima još iz doba mu u CSKA-u.

Kako će Dalić ipak trebati dozu kreativnosti kada se bude napadalo na postavljenu obranu, dvojbeno je hoće li zadržati Pašalića na ofenzivnom veznom i Kramarića u statusu plutajuće špice ili će se ipak odlučiti za Petkovića na devetki, a Kramarića iza njega. Dojam je da je (kasniji) poziv Petkoviću uslijedio upravo na tom tragu. Napadu protiv Rusa trebaju i centimetri i fizički jači igrač koji će znati zadržati loptu, izvlačiti stopere iz zone i stvarati prazne prostore za hitre polušpice. Najmanje je dvojbe da će tandem playmakera biti Brozović - Modrić, dovoljno tehnički moćnih da diktiraju posjed i geometriju igre, ali i da fizički odgovore defenzivnoj trci i bloku ruskih protunapada.

Ostaju nam dvojbe koga će Dalić postaviti na desnog stopera i na poziciju lijevog beka, pretpostavljajući da je Juranović stabilno rješenje za desnog beka. Na Malti je izbornik ostavio Lovrena i Vidu na klupi, a Barišića, kojem je prijetio treći karton, poslao je na tribinu. S obzirom na to da Rusi nemaju Dzjubu, dakle, stamenu devetku koji ima jasan stil igre i jak je u skoku, nego Karpin optira za fizički manje dojmljive, ali agilnije i hitrije napadače, mogli bi na svoje doći oni koji predviđaju da će Lovren dobiti prednost.

Osim što jako dobro poznaje Ruse iz tamošnjeg prvenstva i prekaljen je u odlučnim utakmicama Vatrenih, Lovren ima jednu važnu prednost u odnosu na Vidu i Ćaleta-Cara. On je brži, a s 32 godine (kad je fokusiran 100%) još uvijek u tom segmentu može odgovoriti izazovima protiv jakih suparnika. Kako bi igranje s visokom posljednjom linijom bilo logično taktičko opredjeljenje, onda je tandem Lovren - Gvardiol najpogodniji. Tako se drži na distanci napad Rusije, a smanjuje se fizički napor veznim i bočnim igračima, koji se u plitkoj formaciji lakše fokusiraju na ofenzivne akcije i reposjed.

Upravo u kontekstu dodatne doze pažnje da se defenzivno kvalitetno reagira na kontru suparnika, rastu akcije Borne Barišića u odnosu na Bornu Sosu. Prvi je odigrao vrlo dobru utakmicu protiv Slovaka u Osijeku, u oba smjera. Drugi je odigrao vrlo dobru partiju na Malti. Sosa je lakonog, boljeg dojma u igri prema naprijed, ali ima određene dekoncentracije u fazi obrane. Barišić je, pak, iskusniji, fizički jači, solidniji u defenzivi, a zna biti prodoran po boku.

Sve su to samo analitičke procjene, temeljene na logici dosadašnjih Dalićevih izbora i pripremi odlučnih dvoboja, odnosno, karakteristikama igrača. Ono što nam se čini novim važnim momentom, to je da tko god startao Dalić ima i te kako kvalitetnih rješenja da u hodu korigira ili osnaži igru svoje momčadi.