Dan kad je nokautiran Partizan!

Odigrao sam u karijeri puno velikih utakmica, ali to mi je sigurno jedna od najdražih, najvećih i najvažnijih, pričao nam je Robert Prosinečki sjećajući se utakmice odigrane prije točno 23 godine na današnji dan.

Žuti se u ljeto 1997. vratio u Dinamo, tadašnju Croatiju, i prvu je europsku utakmicu u Maksimiru igrao protiv Partizana. Tog 30. srpnja srpski prvak u Zagrebu je branio 1-0 iz prve utakmice. U kojoj je također trebao stradati... Nije stradao na svojem stadionu, ali zato je u Maksimiru. Pukla je petarda pred 40.000 gledatelja.

Mara i Cvita po dvaput

- To je najbolji ambijent koji sam doživio. Na nama je bio veliki pritisak, ali u takvom fenomenalnom ambijentu jednostavno nismo mogli zakazati. Već u startu utakmice pokazali tko je gazda na terenu - dodaje Žuti.

Prosinečki je bio samo jedan od 11 Dinamovih heroja toga dana. Trener Marijan Vlak imao je sjajnu momčad - na golu Ladić, u obrani Šarić, Šimić, Jurić, Krznar, u vezi Jurčić, Mujčin, Marić i Prosinečki, a u napadu Cvitanović i Viduka. S klupe su u nastavku ušli Petrović, Brlenić i Tomas. Dinamo je poveo u 12. minuti, zabio je Silvio Marić, a do poluvremena je već bilo 4-0. Marić je na kraju zabio dva, Igor Cvitanović dva, a jednoga je dodao Mark Viduka.

- Kakav ambijent, kakve emocije na terenu i na tribinama... Namjerno smo pustili da prvi izađu na zagrijavanje. Kad smo mi uoči početka vidjeli face, znali smo da im nije svejedno - govori Igor Cvitanović i dodaje:

Ni penal im ne može ništa

- Ti golovi sigurno su mi najdraži u karijeri - rekao je Cvitanović, koji se dobro sjeća i penala kojega je za Partizan svirao francuski sudac Gilles Veissiere.

Bilo je to kod rezultata 3-0 u prvome poluvremenu. Francuz je šokirao, ni ‘p’ od penala...

- Vraćao sam se često na tu situaciju i u snimci skužio da je on pokazao da je Viduka povlačio igrača Partizana. Svirao im je penal, ali uzalud, mi smo na golu imali Ladića - kaže Cvita.

Dražen Ladić sjajno je obranio penal Dejanu Vukičeviću. I ne samo penal, sjajno je obranio i odbijenu loptu. Imao je Ladić svoj dan. Ivica Kralj je samo vadio lopte iz svoje mreže, a Ladić je briljirao. Bile su to dvije obrane za povijest.

Susreli smo se godinama poslije s Vukičevićem, nije želio čak ni razgovarati o toj utakmici.

- Uh, bolna uspomena... - kaže.

Fešta u gostima kod Franje

Za njega bolna, a za Gocu Jurića jedna od najljepših.

- Taj put nisam trebao u svlačionici vikati ‘ajmooooo’ - smije se Goca i nastavlja:

- Strašan je to adrenalin, znali smo što ta utakmica znači navijačima Dinama, ljudima u Hrvatskoj, Hrvatima uopće.Bili smo nervozni, nismo smjeli razočarati sve te ljude i pokojnog predsjednika. Poslije utakmice smo išli na večeru i primanje kod Franje Tuđmana. I ne samo tad, već više puta - kaže Jurić.

Uživao je i Tuđman, bacao sako od sreće, slavio... A u loži do njega sjedio je Ivo Sanader, Vladimir Zagorac, njegova kći, sin, najbliži suradnici...

- Kad smo se vraćali u Zagreb, nakon poraza u Beogradu, znali smo da ćemo ih pregaziti. Nije to bila samo nogometna utakmica, bilo je to više od nogometa i nikad neću zaboraviti taj dan u Maksimiru - kaže Kruno Jurčić, koji je dobro sjeća lica igrača Partizana u tunelu.

Dan koji se pamti...

- Bili su potpuno blijedi. Znali smo da to trebamo iskoristiti i sve riješiti u prvih pola sata. To smo i napravili - kaže Jurčić.

Bio je to dan kojega navijač Dinama nikad neće zaboraviti...