Dok su se stranci dolazili boriti i ginuti za Hrvatsku, Plenković i Milanović su pobjegli u Bruxelles
Velikosrpska agresija 1991.godine izazvala je kod pravednih ljudi diljem EU i svijeta gnjev i zgražanje. Mnogi su se mladi ljudi javili kao dragovoljci u ratne postrojbe u obranu Hrvatske. Smatrali su da je Domovinski rat pravedan i da se za slobodu vrijedi boriti, jer ako agresija pobjedi u Hrvatskoj može se ponoviti bilo gdje na svijetu.
Između 600 do 1 000 stranih dragovoljaca je ratovalo u Hrvatskoj, iz ukupno 35 zemalja. 64 strana dragovoljca su poginula, a 84 bila ranjena.
Među najpoznatijim koji su došli u Hrvatsku je svakako Francuz Jean Michel Nicollier.
Jean Michel Nicollier (25), izabrao je razrušeni grad na Dunavu.
Klaonica. Klaonica. Klaonica.Tako je i rekao francuskoj novinarskoj ekipi koja ga je mogla izvući dan prije nego što će mu krvnici bez suda presuditi na Ovčari: “Došao sam u Vukovar kao dragovoljac. To je moj izbor, i u dobru i u zlu”
Nicollier je iz Francuske došao braniti Hrvatsku i ostao do kraja u Vukovaru ” u dobru i zlu”, ubijen na Ovčari , a sadašnji hrvatski premijer Plenković i predsjednik Milanović su pobjegli iz Hrvatske u Bruxelles. Jean Michel Nicollier je žrtvovao svoj mladi život u Vukovaru iako se mogao spasiti a Hrvatska mu nije bila domovina!
A ova dvojica hrvatskih ” dičnih ” političara sada ” zabavljaju” napaćen i pokraden hrvatski narod svojim osobnim prepucavanjem. Nisu sposobni voditi državu, kao što je nisu htjeli ni braniti, a ponašaju se kao da je njihova djedovina.
Bivši premijer, a sadašnji Predsjednik države, Zoran Milanović ističe se sa nekim svojim stavovima koji ne stoje, nisu točni.
– ili mi ili oni’?
“Hrvatska je kriva za rat jer smo smanjili prava Srbima!”?
“U rat je išla sirotinja i nepismeni, a elita i bogati ostala u uredima i na sveučilištima”
“Očigledno smo svi prepušteni slučaju, a država koja je prepuštena slučaju je slučajna država.”
“Perkovića zbog zastare ne bih mogao izručiti ni da mi je rođeni otac.”
“Propao sam u diplomaciji, vidjet ćemo što će biti u politici.”
“Imam loše vijesti za pesimiste – bit će bolje!”
“Moramo biti lavovi, ali i lisice! Ali ne bijesne lisice.”
–Jedan od najštetnijih promašaja Milanovićeve Vlade je pljačka kroz predstečajne nagodbe koju su pravdali “spašavanjem radnih mjesta”, a kojom se spasilo jedino povlaštene dok su brojne male tvrtke uništene, milijunski dugovi velikima oprošteni, a radnici su u većini slučajeva kratkih rukava ostajali na ulici. Među spornim predstečajnim nagodbama su one za Varteks, TOZ Penkalu, EPH, Taxi Cammeo, Dalekovod, Ecooperativu, Vino Ilko, Sportinu, Bitechnique, Magmu, Vox, Kerum, Hotele Novi, VIAM…
Koja je ljudska veličina i heroj taj mladi čovjek Francuz kada je došao u nepoznatu zemlju boriti se za ideal slobode, a koja je to vrsta čovjeka koji bježi iz napadnute domovine, ne želi sudjelovati u obrani, jer to su za njega bili tamo ” neki sukobi na ovim prostorima “a danas si uzima za pravo da nas “preodgaja ” i ponižava, iako za Hrvatsku nije ni dao, ni učinio ništa?
Što je u glavi Francuza kada svijesno ostaje znajući da će ga ubiti, a što onoga kojeg nije briga što će se u njegovoj domovini dogoditi?
I zato uspoređujući ova dva čovjeka tek vidimo veličinu Jean Michel Nicolliera i moralni pad i kukavičluk Andreja Plenkovića i bahatost Zorana Milanovića.
I zato premijer Plenković ne nosi Hrvatsku u svom srcu, kao što ju je nosio stranac Jean Michel Nicollier.
I zato premijer Plenković ne osjeća bilo hrvatskog naroda, ne osjeća hrvatski narod kao svoj , niti je dio njega.
Jer da osjeća ne bi ga napustio kada mu je bilo najteže, ne bi vukao političke poteze protiv hrvatskog naroda, njegova identiteta, njegove vjere i njegove borbe za slobodu.
Dok je Nicollier ( Francuz) mučen i ubijen u paklu Ovčare oni su uživali sve blagodati Bruxellesa! I zato oni nemaju moralno pravo biti u Vukovaru, ničim to nisu zaslužili.
Nemaju pravo biti u prvim redovima u komemoraciji, dok zaslužni branitelji ostaju vani ili po strani!
Nemaju pravo, jer nisu prošli pakao Vukovara! I još imaju obraza pojaviti se u Vukovaru sa svojom pomirbom bez istine i pravde.
Da su prošli pakao Vukovara, ne bi im palo na pamet koalirati i miriti se sa onima koji su taj pakao prouzročili. Ne bi im palo na pamet od srama, pojaviti se pred građanima Vukovara sa tim koalicijskim partnerom i još vijence bacati u Dunav?
Ali oni srama nemaju , briga njih za patnje, za želje naroda koji ih je birao, oni provode svoju volju i politiku stranih centara moći, oni su sluge stranih gospodara! Provode politiku na štetu naroda koji im je iskazao povjerenje na izborima! Nije li to prijevara?
Kako mogu izlaziti pred oči ljudi koje su prevarili, ljude koji su im dali povjerenje da će voditi državu pošteno i pravedno? Kako objasniti ovom čovjeku da je u njegovu interesu da mu u vlasti bude predstavnik njegova mučitelja? Kako?
Ne budimo narod koji ne poznaje svoju povijest jer je istina užasna
Srećko Baćun, snimatelj Hrvatske televizije;
“Oni su bili presretni što su uhvatili snimatelja Hrvatske televizije i konačno su se mogli obračunati. Tukli su me kasnije dan i noć, ali taj prvi doticaj s njima je bio toliko brutalan i toliko zvjerski, ja ga proživljavam svaki dan, prisjeća se.Osobno je svjedočio likvidacijama ljudi u Veleprometu; Za početak, mene kad su uhvatili, prvo su me prebili tako da su mi slomili vilicu, nekoliko rebara, izboli su me bajonetama po nogama da ne bih pobjegao, pucali su mi u nogu iz “škorpiona”… Ne znam što me spasilo u tom trenutku, zaista, jer sam bio u polusvijesti. Zatim su me odveli u onaj poznati hangar smrti u kojem se čitala Biblija i dali su mi da čitam “Molitvu za mrtve”. Rekli su mi da će me izvesti van i zaklati. Nakon 10-ak minuta, dok sam dolazio k sebi i čitao uz svijeću tu “Molitvu za mrtve” uz druge ljude, došli su po mene i izveli me van da mi pokažu što će raditi sa mnom, rekli su da će za mene još nešto bolje smisliti. Odveli su me iza tih hangara, tamo su bile drvene palete. Na tim drvenim paletama je bio razapet, potpuno gol, jedan branitelj. Oko njega je bilo nekoliko četnika, igrali su se s bajonetama. On je bio potpuno pretučen, krvav, jedva pri svijesti… Čovjek nije ni znao za sebe, nije ni mogao govoriti… Jedan četnik prišao mu je s bajonetom i kastrirao ga. Čovjek je vrištao, oni su se svi smijali. Pola ih je bilo pijano od rakije, pola od hrvatske krvi, to je bilo nešto nevjerojatno.To su slike strahovitog mučenja, strahovite nepravde, strahovitog zločina za koji nitko nije odgovarao. To je nešto za što svi čekamo nekakvu pravdu. Pitam se kako netko može živjeti s tim što je učinio? “
To je pitanje koje si svi postavljamo, osim premijera Plenkovića, koji bez trunke grižnje savjesti koalira i sav zadovoljan provodi pomirbu, upravo sa onima koji su to zlo prouzročili!
Sa kojim pravom pomirba bez istine i pravde! Sa kojim pravom kada žrtve očekuju od vladajućih pravdu?
Odgovora nema! Samo još veća tuga!
Tuga što je sve ove patnike vlast izdala i prodala za 8 manjinskih ruku u Saboru!
Lili Benčik/hrvatskepravice
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti
