DOMOLJUBNA POEZIJA Dubravka Vukoja: Bijeli križevi

BIJELI KRIŽEVI

.

Pribiše nas na Križeve

pod izlikom da Isusu smo bliže!

Iza ledene maske nam se svakodnevno smiju,

među nama se izdajničke lisice kriju,

Sve, baš sve, što god mogu,

Nam kradu i uzimaju ,

I najmanja, braniteljska prava ukidaju!

U Tebi ne vide Jude,

ranjenog borca, već lopova...

Više nam nema ni mirnih snova,

možda ti već jutrom na vrata pokuca sova.

Došla su nam neka čudna vremena nova!

Ni sanjali nismo da će u Hrvatskoj biti ikada glada,

na heroje neki,

ko na gubavce, gledaju sada,

a cijeli život u njima je tinjala nada, da će nakon rata Domovinom zavladati pravda!

Ni vapaj roditelja u crnini,

što suznim pogledom ,

već godinama traže sina u visini,

ne vide, ne čuju i ne osjećaju u svojoj bešćutnini.

Tužna majka,već godinama, biserne suze roni...

Nema joj sina, al' ni traga željenoj Domovini!

Otišao je u rat sa samo osamnaest ljeta,

danas negdje, daleko, nebeskim vrtovima šeta!

I njegova obitelj danas nekom smeta!

Jedina utjeha, je samo njegova krunica sveta,

uspomena na dragovoljca, heroja, a još djeteta!

Oteli bi Jude, danas i njihova prava,

zaboravili, da u Hrvatskoj zemlji vitezova duša spava...

Njima ništa nije sveto, ni Hrvatska zemlja, ni trava,

ni tisuće rasutih bijelih Krizeva.

.

Autor: Dubravka Vukoja