DOMOLJUBNA POEZIJA: Hrvat kleči i moli pred Bogom a ne pred ljudima

Kroz tisuć' i stotin Ljeta Hrvatski Ratnici i Hrvatske Roditeljice plode marnih ruku djelo Sveto tlo Hrvatsko, ravnice i gorice, kras i golet rađajući sinove i kćeri na ponos obitelji i čast Domovine. I ne bijaše nikad lako ni oteže teško jer narod nam Hrvatski u krv svoju utka Božji naum obranit' svoje i ne taknut' tuđe. I tako bi do današnjih dana i bit' će vazda u vijeke.

Ratovi su pustošili Hrvatsku al' nikad je pokorili ni sjeme zatrli.Tuđin' vazda snuje al' Bog određuje jel' Hrvat kleko nije već se uzda i nad Domovinom bdije.

I obrane Hrvati još rosno nam u srcu Hrvatsku od prokletije u Domovinsko obrambenom ratu..

Hrvatska samostalnost, neovisnost i sloboda nikla je iz njedra ljubavi Hrvatskih sinova i kćeri što uklesana je u Vječnost stijene Hrvatske povijesti života, rađanja i smrti.

Al' posegnu na Hrvatsku, otimaju od Hrvatskog roda i poroda što stvarao je stoljećima i što dušman' puškom uzeo nije, odrođeni su oteli i grade si zemaljske dvore slasteći se suzama i patnjom Hrvatskoga roda i poroda.

Al' u Hrvata srce vrije, zlo i nepravda nad njim se vije.

Sinovi i kćeri utrimo nove pute u slavi Boga za ljubav obitelji, roda i poroda svoga, na čast Domovine i Hrvate odane!

Autor: Carmen Grčić-Tomašić