‘DOŠAO SAM U BEOGRAD I TRPIO UŽAS’ Selak progovorio o ranama iz prošlosti: ‘Ne znam postoje li gori bolovi od onih kad vam izgori glava

Gost Nedjeljom u 2 je umirovljeni pilot umirovljeni brigadir HV-a, pilot Ivan Selak. Optužbe protiv hrvatskih pilota, kupovina francuskih zrakoplova, sukob s ministrom Banožićem samo su neke od tema emisije.

Na početku govoreći o tome zašto je postao pilot vratio se u vrijeme djetinjstva, kada je, kako je rekao, vidio dva aviona kako lete iznad njegovog sela. Dodao je da su i majka i otac bili izrazito protiv toga da bude uopće vojna osoba, a potom i vojni pilot.

“Moji roditelji htjeli potpisati da uopće idem na preglede za vojnu školu, a u pridobivanju roditelja pomogao mi je stariji brat. Mi nismo bili bogati. Više smo bili siromašni nego bogati. Međutim, moji jadni roditelji su tijekom te četiri godine srednje škole skupljali novac da plate tu vojnu školu”, rekao je.

Selak je od 1974. do 1992. bio je pripadnik Vazduhoplovstva JNA. Napredovanje je uglavnom išlo normalno, rekao je, dodajući da se u JNA “išlo uglavnom i po ključu”. Prvi zrakoplov bio mu je Zlin 526.

Opisao je nesreću koju je doživio 1991. godine tijekom službe u Bihaću, pilotirajući zrakoplovom Utva. Dvojica kolega su poginula, a Selak je preživio.

“Za mene to nije bila zrakoplovna nesreća, ja sam doživio zrakoplovnu sreću. Nažalost, dvojica mojih kolega zaista su doživjeli zrakoplovnu nesreću”, rekao je. Selaku je gornji dio tijela gorio, vatru je ugasio valjajući se po zemlji. Bolovi su bili tako snažni da bi se, kako je rekao, ubio da je imao pištolj.

“Ne znam postoje li gori bolovi od bolova kad vam izgori glava”, rekao je Selak. Iz Bihaća je prebačen u bolnicu VMA u Beograd, iako su liječnici iz Bihaća rekli da neće preživjeti transport.

“Došao sam u Beograd i trpio taj užas prvih pet-šest dana kad su mi liječnici rekli da mi ne mogu pomoći. Na mjestima gdje su opekotine ne dozvoljavaju da vam se počinju stvarati kraste, nego ih gule. To je bio užas. Prvi dan, to prvo jutro koje sam doživio u bolnici na VMA – zahvalan ću biti do groba tim doktorima. To je vrištanje koje vi čujete u šok sobi od svih koji su tamo. Vrištao sam i ja, prvi dan. Drugi dan više nisam prozborio nijednu, dodao je.

Priznao je da mu je prestala volja za život onoga trenutka kad se prvi put na WC-u vidio u ogledalu: “To nije bilo ljudsko biće”.