Emotivne priče dvojice heroja: 'Ako ne idem u Borovo selo, ja se neću vratiti u Nuštar'

NISU ZABORAVLJENI - 'IN MEMORIAM 12 REDARSTVENIKA'

Nakon što su dvojicu pripadnika MUP-a iz PU-a Osijek s 1. na 2. svibnja 1991. godine zarobili srpski pobunjenici iz Borova Sela, dana 2. svibnja, oko podne, pripadnici Specijalne policije PU-a Vinkovci krenuli su osloboditi kolege. 

Njih su u Borovu Selu u zasjedi dočekali mnogobrojni naoružani lokalni Srbi i pripadnici srpskih paravojnih formacija iz Srbije. Toga dana ubijeno je 12 pripadnika Posebne jedinice policije iz Vinkovaca, a 22 ih je ranjeno. Pogibija 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu jedna je od najbolnijih tema iz Domovinskoga rata, stoga od 27. travnja do 2. svibnja 2025. godine, ususret obljetnici mučkog ubojstva 12 redarstvenika u Borovu Selu, svakog ćemo se dana prisjetiti dvojice hrvatskih redarstvenika. Danas se prisjećamo dvojice Nuštaraca, zapovjednika Stipana Bošnjaka i Zdenka Perice.

Stipan Bošnjak rodio se dana 26. lipnja 1955. godine u Pologu, Mostar, u Bosni i Hercegovini, kao drugi od petero djece Janje rođ. Ramljak i Joze Bošnjaka. Već sljedeće godine obitelj se preselila u Slavoniju, u Nuštar, pa Stipan u Nuštru završava osnovnu školu, a srednjoškolsko obrazovanje nastavlja u Vinkovcima. Posao policajca odveo ga je na Vis gdje je upoznao buduću suprugu koja je tamo također radila, Zoru Matas, s kojom se vjenčao 1978. godine.

Već sljedeće godine Zora Bošnjak rađa kćer Sani, a mlada obitelj se, budući da je u međuvremenu, uz posao, Stipan izvanredno završio upravno-pravni studij u Splitu, seli u Vinkovce, gdje Zora godine 1982. godine rađa i drugo dijete, sina Slavena. Prijatelji i poznanici koji su poznavali Stipana Bošnjaka, ali i oni kojima je Stipan bio nadređen, odreda su ga opisali kao osobu čiji se autoritet vrlo poštovao, radoholičara te strastvenog lovca, člana lovačkog društva "Sokol" iz Nuštra. 

FOTO: Privatni arhiv

Pitam se, je li nešto predosjećao…

U Vinkovcima Stipan prvo radi kao inspektor, da bi 1990. godine postao načelnik Odjela za operativne poslove. Budući da su privremeno stanovali u stanu u Borovu naselju, nakon oružane akcije na Plitvicama poznate kao "Krvavi Uskrs", Zora Bošnjak uporno od supruga zahtijeva da se zbog sigurnosti djece, obitelj vrati u Nuštar, gdje su započeli s gradnjom kuće. Iako su u Nuštru imali izgrađene tek pomoćne prostorije, potpuno nenamještene, zbog Zorinog inzistiranja, Bošnjakovi, naposljetku, dana 8. travnja tamo preseljavaju.

Prisjećajući se kada je supruga vidjela posljednji put, Zora Bošnjak će reći kako je to bilo dana 2. svibnja 1991. godine, nešto prije osam sati ujutro, kada je polazio na posao u Vinkovce: "Rekao je kako će, ukoliko bude išao za Vukovar, svratiti kući, ali to nije napravio. Prije negoli je izašao, dva-tri puta se okrenuo i rekao da brinem o djeci. Nikada to nije radio, danas kada razmišljam o tome, pitam se je li nešto predosjećao".

FOTO: Privatni arhiv

Kobnu vijest, supruga je čula na radiju

Taj dan, oko 13 sati, dok je čekala autobus kojim će se iz Nuštra odvesti na posao u Vinkovce, Zora Bošnjak zamijetila je kolonu policijskih vozila koja su jurila u smjeru Vukovara. Prisjetila se i kako joj se tijekom prvih sati njenog radnog vremena na poslu, učinilo neobično ponašanje nekih radnih kolega koje je susretala: "Šefičin muž je ulazio, izlazio, činilo mi se kao da me čudno gledaju, ali nitko mi ništa nije govorio". 

U 17 sati, supruga Stipana Bošnjaka upalila je radio želeći poslušati vijesti i tada je, putem radija, saznala kako je njen muž ubijen u terorističkom napadu u Borovu Selu. Na odlasku kući susrela je policajce koji su je poznavali i zaplakali kada su je vidjeli, pa joj je postalo jasno da je ono što je na radiju čula, bilo istina.

Kada je mučki ubijen u Borovu selu, imao je 35 godina. Njegova supruga, Zora Bošnjak, godine 2001. godine nakon reorganizacije radnih mjesta u MUP-u, kao višak, dobila je otkaz u vinkovačkoj policiji.

FOTO: Privatni arhiv

Jesam li pogriješio što sam ga poveo?

Zdenko Perica rođen je dana 19. rujna 1965. godine u Vinkovcima, kao drugo dijete Jele rođ. Baturina i Luke Perice. Osnovnu školu pohađao je u Nuštru, a srednju Tehničku u Vinkovcima, smjer elektroinstalater. Kao posebnu Zdenkovu ljubav, njegova danas pokojna majka, svojevremeno je istaknula vatrogastvo te kako je Zdenko već od srednje škole bio pripadnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva. Zdenka Perice s posebnim riječima hvale sjećaju se brojni prijatelji iz mladosti, kako oni iz škole ili sela, tako i prijatelji s kojima je radio.

Zapovjednik Zdenkovog voda, Ivica Andabak, također Nuštarac, ispričao je kako su Zdenkovim "fićom" odlazili i vraćali se s posla te kako je bio pouzdan i sjajan redarstvenik. U sjećanje mu se s posebnom tugom ucrtao događaj netom prije odlaska u Borovo Selo: "U Vukovaru je bio moj vod s 22 čovjeka. U Borovo Selo je trebalo ići njih 20, a dvojica ostati na straži. Jedan od dvojice koji su bili na straži bio je i Zdenko Perica. Dok smo se postrojavali i dok sam izdavao zapovjedi, stalno mi je prilazio i molio da i on ide. Nekoliko puta sam mu rekao da se vrati na svoje stražarsko mjesto. Zdenko je bio uporan, molio me je svakako – po nadimku, po prezimenu: 'Molim te, povedi me', a ja sam ga odbijao. Onda mi je u jednom trenutku rekao: 'Ako ne idem u Borovo selo, ja se neću vratiti u Nuštar'. Primijetio sam kako u stroju jedan od momaka nije siguran i tu sam se pokolebao, njemu sam rekao da ide na stražu, a Perici da se postroji, da ide s nama. Često mi je, kada o tome razmišljam teško zbog toga, pitao sam se što bi bilo da nisam donio takvu odluku". 

FOTO: Privatni arhiv

Nismo vas zaboravili

Zdenkova majka Jela ispričala je kako su za pogibiju policajaca čuli na radiju, ali ne i za Zdenkovu. Čuli su za Stipana Bošnjaka, pa je otac Luka pohrlio Bošnjakovima s kojima su Perice u kumstvu, kako bi se našao "pri ruci". Kada se vratio kući, oko 10  sati uvečer, saznao je da je u Borovu Selu ubijen i njegov sin. Kada je mučki ubijen u Borovu selu, Zdenko Perica imao je samo dvadeset i pet godina.

Stipan Bošnjak i Zdenko Perica pokopani su dana 4. svibnja 1991. godine na mjesnom groblju u Nuštru, u zajedničku grobnicu koja im je ustupljena. Nakon što su im napravljene zasebne grobnice, njihovi posmrtni ostaci razdvojeni su, no na nuštarskom groblju i dalje počivaju jedan pored drugoga. Stipane i Zdenko, nismo vas zaboravili!