Varaždinska bojna 30. listopada 1991. oslobodila Toranj i osigurala „cestu spasa“
Na današnji dan 1991. pripadnici 1. bojne 104. brigade ZNG-a iz Varaždina stigli su na pakračko bojište i odmah krenuli u svoju prvu borbenu zadaću. Oslobodili su Toranj, potisnuli neprijateljske snage prema Turkovači i osigurali prometnicu potrebnu za obranu Pakraca i Lipika.
Iz Varaždina ravno na pakračko bojište
Glavni stožer Oružanih snaga RH krajem listopada 1991. zatražio je slanje varaždinske postrojbe na zapadnoslavonsko bojište kako bi se spriječio gubitak Lipika i Pakraca. U znanstvenom radu Strategosa „Uključivanje Varaždinske bojne 104. brigade HV u oslobađanje zapadne Slavonije u jesen 1991.“ navodi se da je za tu zadaću određena 1. bojna 104. brigade ZNG-a, postrojba koja je već prošla borbena iskustva tijekom oslobađanja Varaždina.
Ujutro 30. listopada bojna je krenula prema zapadnoj Slavoniji. Dio snaga razmješten je u Brekinskoj, Ploštinama i Kapetanovu Polju, dok je 2. satnija pod zapovjedništvom Marijana Kosa dobila zadaću zaposjesti selo Toranj, ukloniti zaostale neprijateljske snage i organizirati obranu.
Oslobođen Toranj bez hrvatskih gubitaka
Druga satnija krenula je prema Tornju u dvije skupine. Potporu su joj pružala četiri tenka T-55 tenkovskog voda 105. brigade ZNG-a iz smjera Batinjana i Banovca.
Prema vojno-povijesnoj analizi objavljenoj u časopisu Strategos, tijekom napredovanja prema hrvatskim braniteljima otvarana je pojedinačna i rafalna vatra, ali pripadnici satnije nisu imali poginulih ni ranjenih. Neprijateljske snage povukle su se prema šumi Turkovača, a hrvatski branitelji do 15.30 sati završili su zaposjedanje Tornja i organizirali njegovu obranu.
Ni napad zrakoplova JNA nije promijenio ishod akcije. Zrakoplov je u niskom letu izbacio bombu od 250 kilograma na položaje hrvatskih snaga, ali nije bilo stradalih.
Osigurana „cesta spasa“
Značenje oslobađanja Tornja bilo je veće od samog zauzimanja sela. Strategos navodi da su Varaždinci time osigurali prometni pravac Gaj – Toranj – Banovac – Batinjani – Omanovac, tada jedinu sigurnu cestovnu komunikaciju važnu za opskrbu i obranu Pakraca i Lipika.
Neprijatelj se s gubitkom Tornja nije pomirio. Iz šume Turkovača uslijedili su streljački i minobacački napadi, zbog čega su Varaždinci utvrđivali položaje, kopali rovove i pripremali obranu od novih pokušaja prodora.
Trideset pet godina poslije, 30. listopada 2026., Toranj ostaje dio ratnog puta 104. brigade koji se ne smije svesti na jednu rečenicu u kronologiji. Varaždinski branitelji stigli su na nepoznato bojište, izvršili prvu dobivenu zadaću bez gubitaka i osigurali prostor koji je bio potreban za održavanje hrvatske obrane Pakraca i Lipika. Bio je to jedan od ranih hrvatskih uspjeha u borbama za oslobađanje zapadne Slavonije.
Izvor:PHB
