EPIDEMIOLOŠKA VRLUDANJA Od junaka nacije do mete prezira i bunta

'Nošenje maski u trgovinama za zdrave ljude nema nikakvog smisla', kazat će ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak te će se nešto kasnije zgražati nad ljudima koji odbijaju maske i pozivati ih da - kada idu na operaciju s otvorenim abdomenom - svoje liječnike zamole da ne koriste zaštitu.

Kad je došlo vrijeme za izlazak na izbore, Stožer je dopustio da glasaju i građani koji su bili u samoizolaciji, pod uvjetom da ipak nose zaštitnu masku. Kada je nešto kasnije otvoreno pitanje kršenja samoizolacije, te je ljude Alemka Markotić proglasila bioteroristima.

Odokativna samoizolacija

I samoizolacija kao koncept često je bivala spornom, pogotovo u samom začetku: upozoravalo se da se radi o 'odokativnoj' metodi slanja građana u petnaestodnevni kućni pritvor zahvaljujući nejasnoj definiciji termina 'bliski kontakt'. U slučaju fotografa koji je nakratko boravio u velikoj sportskoj dvorani s tridesetak ljudi, među kojima je bio jedan inficirani, ona je propisana premda su njih dvojica bila u kontaktu isključivo kroz objektiv fotoaparata. Slično se dogodilo svakome koga je susjed ili prijatelj prijavio kao kontakt. U slučaju rukovanja premijera Andreja Plenkovića sa zaraženim tenisačem Novakom Đokovićem procijenjeno je da to nije potrebno.

Više izbora provedeno je u doba pandemije i slučaj će htjeti da je baš u tim periodima bolest ubacila u nižu brzinu, no kada je došlo vrijeme za izglasavanje Vlade, presudan glas - Dario Hrebak iz HSLS-a - dobio je posebnu dozvolu Krunoslava Capaka kako bi izašao iz samoizolacije i ukazao se na sjednici u Saboru.

Javni događaji posebna su priča: za povijest će ostati zapamćeno da je odobrenje Stožera dobila hvarska procesija Za križen i to će mu se često nabijati na nos. Ne zato što je bila dozvoljena, nego zato što je bila prva i, u to vrijeme, jedina.

Bilo je to doba famoznih propusnica, dokumenta uvedenog kako bi se smanjila mobilnost građana i ograničilo nepotrebna putovanja, no time je nehotice prokazana apsurdnost same organizacije države: nije, recimo, bilo dozvoljeno putovati između dva bračka ili hvarska sela s ukupno 800 stanovnika, ali se zato bez problema moglo krstariti prostorno neusporedivo većim Zagrebom, u kojemu živi čak 800 tisuća ljudi, dakle gotovo četvrtina Hrvatske. Problematično je bilo i ograničavanje raspolaganja privatnom imovinom jer građanima nije bilo dozvoljeno otići do vlastite kuće ili vikendice, no propusnice su na sreću ubrzo ukinute pa se o tome nije dalje raspravljalo.

A i sve odluke Stožera civilne zaštite 'pokrivene' su izmjenom Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, čime je prethodno postupanje ovog tijela - kako je to plastično opisala oporba - naknadno legalizirano.

Ugostiteljske, sportske i ine konfuzije

U mjesecima koji su slijedili i Hrvatska i svijet plesali su s koronavirusom i taktizirali s mjerama: ljeti malo blaže, zimi nešto strože. Početkom godine zatvoreni su svi ugostiteljski objekti, pa se kava masovno kupovala u pekarnicama i na benzinskim crpkama. Nije se moglo sjesti na terasu kafića, ali zato jest na klupu. Potom su otvoreni jedino restorani, pa je dozvola za rad de facto ovisila o birokratskom detalju registracije djelatnosti - a ne o onome što se u ugostiteljskom objektu doista radi.