"EU ARMY": U 'poniženom' Bruxellesu opet se kuha zajednička europska vojska
Rasprava o 'zajedničkoj strateškoj viziji sigurnosti i obrane EU-a za idućih pet do deset godina' započela je u Bruxellesu ovog tjedna na sastancima Vijeća za vanjske poslove, uz sudjelovanje šefova diplomacija i ministara obrane država članica. Hrvatski predstavnici Gordan Grlić Radman i Mario Banožić tom prilikom podsjetili su na 'konstantnu potporu' RH procesu rada na Strateškom kompasu te su pozdravili prvi nacrt dokumenta.
'Kompas će pružiti smjernice za daljnji razvoj sposobnosti i doprinos EU-a međunarodnoj sigurnosti, pri čemu se posebna pozornost mora pridati neposrednom okruženju', poručili su iz MORH-a, dodajući da je posebna pozornost dana očuvanju jednoglasnog modela odlučivanja, što je preduvjet za solidarnost, legitimnost i vjerodostojnost zajedničkog djelovanja.
Uvid u nacrt Strateškog kompasa od 28 stranica imala je agencija Reuters te navodi da je riječ o dosad najkonkretnijem pokušaju uspostave samostalnih europskih vojnih snaga koje se neće oslanjati na SAD. Planira se uspostava Europskih snaga za brzo djelovanje s kopnenim, pomorskim i zračnim postrojbama, uključujući uspostavu zajedničkih interventnih snaga od 5000 vojnika do 2025.
EurActiv u srijedu navodi da su ministri obrane pozdravili nacrt buduće vojne strategije, s tim da su pojedine države članice već na samom početku rasprave najavile amandmane na dokument. Usvajanje konačne verzije očekuje se u ožujku 2022. godine, za vrijeme francuskog predsjedanja Vijećem EU-a.
Šef europske diplomacije Josep Borrell naglasio je novinarima da ovo nije samo još jedan u nizu dokumenata o zajedničkoj politici, već 'vodič za akciju' i kamen temeljac za izgradnju EU-a kao jamca sigurnosti svojih građana, spremnog reagirati na krize i prijetnje u bližem okružju.
'Ovaj pristup dobio je veoma široku podršku ministara', rekao je Borrell, najavljujući da će u predstojećim mjesecima predstaviti još 'najmanje' dva nacrta dokumenta, ovisno o povratnim reakcijama država članica.
Slovensko predsjedništvo EU-a potvrdilo je da su prve reakcije bile pozitivne. Ministar obrane Matej Tonin izrazio je zadovoljstvo time što je dokument 'realan, a istovremeno ambiciozan', dodajući da će se usuglašavanje odnositi na tradicionalne podjele između članica fokusiranih na Rusiju i na onih usmjerenih na Mediteran. Dvije države članice, naveli su europski diplomati, tražile su da se Turska eksplicitno navede kao prijetnja u poglavlju s analizom konkretnih sigurnosnih izazova.
Ponajviše kritika odnosilo se na percipirani jaz između ambicioznih ciljeva iz dokumenta i stvarnih sposobnosti te spremnosti država članica na bezrezervnu podršku. Kontroverze su izazvale upravo Europske snage za brzo djelovanje s modularnom snagom od 5000 vojnika. Borrell je rekao novinarima da bi to bio primjeren odgovor na 'hibridne' krize koje zamagljuju tradicionalne kategorije rata i mira.
'Takav tim mogao bi biti podrška nacionalnim akterima u konkretnim situacijama poput onih kojima svjedočimo u Bjelorusiji, Poljskoj i Litvi', rekao je Borrell novinarima, dodajući da takvi instrumenti danas ne postoje.
Međutim upravo su Poljska i Litva rezervirane oko interventnih 5000 vojnika, ukazujući na to da postojeće europske borbene skupine nikada nisu aktivirane, između ostalog zbog razmirica oko njihova financiranja. EU još od 2007. raspolaže skupinama od 1500 vojnika, a iako se raspravljalo o njihovom raspoređivanju u Čadu i Libiji, to se nije ostvarilo.
Izvor EurActiva potvrdio je da je postignut konsenzus oko toga da bi Europske snage za brzo djelovanje trebale biti utemeljene na postojećim borbenim skupinama, uz određena unapređenja, ali ne i oko toga trebaju li se vojnici nužno aktivirati temeljem konsenzusa država članica ili bi tu moglo biti više fleksibilnosti u donošenju odluka. U svakom slučaju, vojni koncept EU-a bio bi komplementaran NATO-u. Štoviše, snažnija Europska unija osnažila bi i Sjevernoatlantski savez, kako je to poručio Borrell, a europsku obrambenu strategiju blagoslovio je i američki predsjednik Joe Biden.
Politico.eu ne štedi Europsku uniju, navodeći da 'dok Rusija jača svoje mišiće na Ukrajini i Bjelorusiji, Kina testira raketu s nuklearnim sposobnostima, a SAD se okreće prema Pacifiku', EU reagira na svoj omiljeni način - dokumentom o zajedničkoj politici, i to nakon spoznaje da se Europa ne može dovijeka oslanjati na Amerikance ili NATO. Svemu je kumovalo i američko povlačenje iz Afganistana, pri čemu europski saveznici jedva da su i bili konzultirani, na 'poniženje mnogih prijestolnica'.
Iako je snaga Strateškog kompasa u njegovoj provedivosti - realni ciljevi popraćeni su konkretnim rokovima - snažni su i argumenti skeptika koji podsjećaju da se EU još 1999. usuglasio da će u četiri godine formirati zajedničku vojsku od 50.000 do 60.000 vojnika. To se nikad nije ostvarilo, baš kao što ni borbene skupine od 1500 vojnika, ustrojene odlukom iz 2007., nikad nisu aktivirane. Osim toga, plan zahtijeva povećane vojne troškove, a to nije nešto čime se dobivaju europski izbori.
U konačnici, jedan je diplomat za Politico rekao da aktualna strategija 'visi' između francuskih ambicija i njemačkog oklijevanja.
'Ključ za ambiciozniju Uniju nalazi se u Berlinu', rekao je taj dužnosnik, pitajući se istodobno i je li EU spreman za Berlin s takvim vojnim ambicijama.
