Europski sud: Srbija prekršila Konvenciju jer nije učinkovito istražila ubojstvo civila u Lovasu

Europski sud za ljudska prava jednoglasnom je presudom utvrdio da Srbija nije provela učinkovitu službenu istragu o ubojstvu P. Đ., oca podnositelja zahtjeva Vilka Đakovića. Ubojstvo se dogodilo tijekom srpske agresije na Hrvatsku u selu Lovas, a zbog tog zločina u Srbiji je tijekom godina pokrenuto više kaznenih postupaka. Sud je Vilku Đakoviću dosudio 12.000 eura na ime neimovinske štete te dodatnih 1.730 eura za troškove i izdatke postupka.

Presuda se odnosi na kaznenu istragu ubojstva P. Đ., koje je počinjeno 10. listopada 1991. u hrvatskom selu Lovas, u kontekstu oružanog sukoba koji je uslijedio nakon raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Prema utvrđenim činjenicama, P. Đ. ubijen je vatrenim oružjem tijekom napada koji je izvela skupina sastavljena od dobrovoljaca, pripadnika lokalne policije i teritorijalne obrane, djelujući po zapovijedi D. L., zapovjednika u Jugoslavenskoj narodnoj armiji.

Europski sud je jednoglasno utvrdio povredu članka 2. Europske konvencije o ljudskim pravima u njegovu procesnom aspektu, zaključivši da Srbija nije ispunila obvezu provođenja učinkovite službene istrage o ubojstvu oca podnositelja zahtjeva tijekom oružanog sukoba u Hrvatskoj (1991.–1995.). Sud je pritom odbacio prigovor Vlade Srbije o navodnoj zlouporabi prava na pojedinačnu predstavku te potvrdio svoju nadležnost ratione temporis na temelju testa „vrijednosti Konvencije”.

U meritumu je Sud ocijenio da je istraga obilježena nedostatkom ažurnosti i razborite ekspeditivnosti, budući da je i dalje u tijeku više od trideset i četiri godine nakon počinjenja ubojstva. Kao pravičnu naknadu, Sud je podnositelju zahtjeva dosudio 12.000 eura na ime neimovinske štete te 1.730 eura za troškove i izdatke postupka.

Postupci

Predmet obuhvaća dva uzastopna kaznena postupka. Prvi je 2007. godine pokrenulo Tužiteljstvo za ratne zločine Republike Srbije protiv četrnaest osoba. Dana 20. lipnja 2019. Viši sud u Beogradu donio je osuđujuću presudu protiv osam optuženika. Međutim, Apelacijski sud u Beogradu je 20. studenoga 2020. oslobodio Ž. K. – jedinu osobu optuženu u vezi s ubojstvom P. Đ. – tako da na koncu nitko od prvotno optuženih za njegovu smrt nije pravomoćno osuđen.

Dana 2. studenoga 2016. Fond za humanitarno pravo (HLC) podnio je, u ime podnositelja zahtjeva, kaznenu prijavu protiv zapovjednika D. L. zbog ratnog zločina. Unatoč ponovljenim požurnicama i formalnim prigovorima zbog nepostupanja, Tužiteljstvo za ratne zločine podiglo je optužnicu protiv D. L. tek 12. rujna 2022., odnosno šest godina nakon podnošenja prijave. Suđenje se i dalje vodi u prvom stupnju. Ustavni sud Republike Srbije odbio je ustavnu tužbu podnositelja zahtjeva 30. ožujka 2022.

Što je utvrdio Sud?

Sud je naglasio da su domaće vlasti dužne postupati po službenoj dužnosti te da se teret pokretanja i vođenja istražnih radnji ne smije prebacivati na članove obitelji žrtve. Posebno je ukazano na prekomjerno trajanje kaznenog postupka. Iako je Vlada Srbije tvrdila da se radi o složenom predmetu ratnih zločina, Sud je ocijenio da sama složenost ne može opravdati dugotrajne zastoje u okolnostima u kojima već desetljećima vlada mir. Također je istaknuto da Vlada nije navela nikakve konkretne sigurnosne prepreke koje bi potkrijepile takve tvrdnje.

Sud je dodatno naveo da nedolazak podnositelja zahtjeva na jedno ročište, i to iz zdravstvenih razloga, ne može umanjiti značaj činjenice da je istraga u cjelini trajala nerazumno dugo.

Presedan protiv nekažnjivosti ratnih zločina

“Sud nije uvjeren da je Vlada Srbije pružila uvjerljive i prihvatljive razloge koji bi opravdali ukupno trajanje istrage […]. Pozivanje na složenost predmeta nije uvjerljivo u odsutnosti konkretnih rezultata u istrazi protiv osoba koje su počinile ili naredile ubojstvo”, stoji u ključnom dijelu presude.

Predmet Đaković protiv Srbije Sud ocjenjuje kao važan presedan u pogledu obveze država da osiguraju učinkovitu istragu ratnih zločina sukladno članku 2. Konvencije. Poruka presude je jasna: složenost predmeta i tužiteljske strateške odluke same po sebi ne mogu opravdati desetljeća neaktivnosti. Osobito u situacijama kada su ključni dokazi već sadržani u postojećim spisima, propuštanje pravodobnog progona zapovjednika predstavlja samostalnu povredu Konvencije.