Eurozona zagazila u tehničku recesiju. Ekonomiju prema dnu vuče rast cijena i troškova zaduživanja
Europskoj središnjoj banci predviđalo se da je kasno krenula ekonomiju braniti od inflacije
Iako se činilo da će eurozona ipak izbjeći recesiju, o kojoj se uvelike govorilo krajem prošle godine, recesija se, doduše blaga i tek tehnička, ipak desila. Dok su raniji podaci o kretanju BDP-a za zadnji kvartal prošle i prvi kvartal ove godine za gospodarstvo eurozone govorili o blagom plusu, revidirani i precizniji podaci potvrdili su minuse, doduše minimalne, od minus 0,1 posto, kroz dva uzastopna kvartala, što je dakako dovoljno da se ispuni definicija tehničke recesije.
Jezičac na vagi očito je bila Njemačka. Kada je njemačko gospodarstvo, kao najveće i najutjecajnije u eurozoni, s izraženom industrijskom komponentom, proglasilo tehničku recesiju jer je iu prvom kvartalu ove godine bilo u negativi od nekih minus 0,3 posto, odmah su se podaci rekonfigurirali iu minus se »prebacila« i cijela eurozona. Podaci su pokazali da je ekonomiju prema dnu povukao pad potrošnje uslijed pada kupovne moći zbog rasta cijena hrane i energije te svih viših troškova zaduživanja. To je, naravno, u izravnoj vezi s monetarnom politikom Europske središnje banke koja je od srpnja prošle godine nastavila podizati ključne stope za čak 3,75 postotna boda kako bi obuzdala rastuću inflaciju. Inflacija sada jest u nekoj blago silaznoj putanji, no s time da ECB još neće biti zadovoljan. Očekuje se da se neće previše obazirati na recesijska kretanja, te će unatoč njima i ovaj tjedan na svojoj sjednici dodatno povećati ključne stope za novih 0,25 postotnih bodova. Inflacija je svojevremeno krenula od pokidanih dobavnih lanaca i velikog šoka na strani ponude, no bila je s druge strane poticana i snažnim pritiskom novca središnje banke koja je ekspanzivnom monetarnom politikom reagirala na pandemijske uvjete.
Između dva zla
Moglo bi se dakle reći da je monetarna politika prvo utjecala na rast inflacije, a sada mora »u kontru«, pa monetarnim zatezanjem sada praktički doprinosi recesiji. Uz to, ECB-u se predviđalo da je relativno kasno krenuo ekonomiju braniti od inflacije, tek lani u ljeto, kada je već bilo jasno da nije riječ ni o privremenoj, ni o sezonskoj pojavi. Već tada je dio analitičara govorio da ECB neće uspjeti eurozonu izvući iz inflacije bez da je prvo ne gurne u recesiju. To se sada možda i događa. Ne bi se, naime, moglo reći da su usporavanje rasta, stagnacija i blagi minusi kojima svjedočimo neko iznenađenje, a još manji šok za središnju banku. Oni su gotovo očekivani rezultat monetarne politike koja pod svaku cijenu nastoji obuzdati divljanje cijena. Cilj ECB-a je inflacija od 2. posto do 2025., te će se sve učiniti da se taj cilj i ostvari.
Vjerojatno će se radije istrpjeti kvartali stagnacije no što će se dalje tolerirati inflacija. I zato će ECB, bez obzira što su gospodarstva već u minusu, nastaviti sa svojim zatezanjem. Očekuje se da bi ključne stope uskoro sa sadašnjih 3,25, 3,75 i 4 posto mogle porasti na 3,5, 4 i 4,25 posto. To će naravno opet utjecati na povećanje potražnje jer su krediti sve skuplji, pa se potrošnja i investicije zaustavljaju. Dodatni je trenutak što se ovaj efekt rasta ključnih stopa još do kraja nije prenio na ekonomiju, odnosno još se u potpunosti nije prelio u kreditnu ponudu banaka. Iz ECB-a se pak mogu čuti pozivi da se to što prije učini, da se monetarna transmisija što brže osjeti jer će se pojačati utjecaj njihove politike na jačanje inflacije. Dakle, iznenađenja nema, usporavanje privrede proglašeno je manjim zlom od rasta cijena, a sve se više poziva i fiskalna politika da povuče potpore, skreše pomoći, što bi onda moglo dodatno kontrakcijski djelovati. Teže za narod, ali bolje za monetarnu vlast. bankiram. Ne, opet, ni rast cijena nije dobar za građane: ta spirala koja je bila pokrenuta – mora stati. Inflatorna očekivanja moraju se početi hladiti. Ona će pak zakočiti onda kada potrošnja udari u plafon, kada više ne bude mogla »gutati« tako visoke cijene, a središnje banke to znaju. U minusu je zasad gospodarstva Njemačke, Irske, Litve, Estonije, Mađarske, te i drugih zemalja koje se više oslanjaju na industrijsku proizvodnju, dok su zemlje s izraženom turističkom komponentom, poput Španjolske, Portugala, a tu je i Hrvatska, odskočile u pozitivu. U plusu su i Cipar i Malta. Hrvatski BDP porastao je u prvom kvartalu 1,4 posto, više od očekivanja,
Iskrpljena potražnja
Očekuje se potom i najbolja sezona dosad, i sve to je bilo dovoljno da prognozira rast domaćeg BDP-a dignu i Vlada, ai HNB koji, po novom, predviđa čak 3 posto rasta. To je zaista dobro u okvirima uvjeta u eurozoni. Guverner Boris Vujčić kaže da nam u prilog ide činjenica da se potražnja od roba zarotirala prema uslugama pa zemlje s većom uslužnom komponentom, a tu smo sigurno mi, itekako sada profitiraju. Istina, hrvatski BDP podigao se na turizmu i građevini. Da je izolirati samo industrijsku proizvodnju, ali i robni izvoz, podaci ne bi bili tako dobri. Pa čak ni investicije nisu skočile koliko bi se reklo da hoće, s obzirom na svu silu javnih radova. Ne, tu je i dalje tvrdokorna domaća potrošnja koja se hrani još uvijek relativno jeftinim kreditima, jer kod nas prijenos rasta ključnih stopa ECB-a nije brz kao vani.
No, mi imamo turizam, izvoz usluga, koji uz našu domaću potrošnju, uvijek »usiše« i stranu potražnje koja onda popravi »krvnu sliku« i domaćeg BDP-a i domaćih javnih financija. Turističke usluge su međutim najviše i povećale cijene, očekuje se da će na inozemnoj potražnji enormno profitirati, no s obzirom na kretanja u eurozoni, ipak treba pripaziti da cijene ne budu tako visoke da ih više ni ta »strana« potražnja neće moći progutati. Jer i ta je potražnja, kao što pokazuju podaci, već pomalo iscrpljena, pa će turisti možda ipak više početi pitati za cijene. Tim više što i druge turističke zemlje, a vidjeli smo da i one bilježe rast, računaju na turizam, te od njega, kao i mi, očekujemo vjerojatno da će im »spašavati« BDP. U tom smislu, konkurencija će biti snažna i opet će se voditi borba za svakog gosta.
Industrija u minusu
Mala, otvorena ekonomija, kao što je naša, koja je tek ušla u eurozonu, zasad je izbjegla snažan rast kamatnih stopa, pa je kreditna potražnja još izraženija te i dalje poticajno djeluje na rast. Isto tako, u prilog nam ide i sve veća potražnja za uslugama, pri čemu je turizam favorit, zbog ljepota, pristupačnosti, otvorenosti te činjenice da je uvođenjem eura pala i tečajna barijera. Kretanja na tržištu rada su dobra, a nezaposlenost pada.
No, to naravno zasjenjuje činjenicu da pada i broj stanovnika. Zemlju zapljuskuju sredstva iz EU fondova, potpore još nisu ukinute, a najavljena je i nova runda rasta plaća. Sve će to omogućiti da hrvatsko gospodarstvo drži glavu iznad vode, i više od toga. Ne, jasno je da kada bi se gledala čista proizvodna ili poljoprivredna komponenta, slika ni približno ne bi bila tako idilična. Isto tako, recesija koja se ukazuje tek bi nas mogla ošinuti svojim repom.
