Femicid diskriminacija

Opća deklaracija o ljudskim pravima UN[1]   

Članak 2.

Svakome pripadaju sva prava i slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovina, rođenje ili drugi status.

Članak 7.

Svi su pred zakonom jednaki i svi imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu, bez ikakve diskriminacije. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu od bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija, kao i od svakog poticanja na takvu diskriminaciju.

Ustav RH[2]

Članak 14.

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.

Članak 26.

Svi su državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.

Zakon o suzbijanju diskriminacije[3]

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

(2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

(3) Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.

Zakon o ravnopravnosti spolova[4]

Članak 1.

Ovim se Zakonom utvrđuju opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, te definira i uređuje način zaštite od diskriminacije na temelju spola i stvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce.

Članak 2.

Nitko ne smije trpjeti štetne posljedice zbog toga što je kao svjedok ili žrtva diskriminacije na temelju spola dao iskaz pred nadležnim tijelom ili upozorio javnost na slučaj diskriminacije.

Članak 3.

Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima, te pravne osobe u pretežitom vlasništvu države i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužni su u svim fazama planiranja, donošenja i provedbe pravnih akata, odluka ili akcija, ocjenjivati i vrednovati učinke tih akata, odluka ili akcija na položaj žena, odnosno muškaraca, radi postizanja stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca.

Europska konvencija o ljudskim pravima

[5]Član 14.

Zabrana diskriminacije

Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.

Protokol broj 12. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda

Rim, 4. novembra 2000.

Član 1.

Opća zabrana diskriminacije

1. Uživanje svih prava utvrđenih zakonom osigurano je bez diskriminacije po bilo kojoj  osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom,

imovinsko stanje, rođenje ili drugi status.

2. Nikog nijedan organ vlasti ne smije diskriminirati ni po bilo kojoj

osnovi, kao što je navedeno u stavu 1.

Nabrojila sam sve Deklaracije i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i jednakost, bez diskriminacije, a Vlada RH predlaže diskriminacijske zakone, kao da život žene vrijedi više od života muškarca.

Femicid

Femicid ili feminicid jest zločin iz mržnje nad osobama ženskog spola motiviran spolom žrtve. Široko je definiran kao „namjerno ubijanje žena i djevojaka zato što su žene“ iako definicija varira ovisno o kulturnome kontekstu.

Pojam  obuhvaća ubojstva žena kao rezultat nasilja intimnih partnera, mučenje i pogubljivanje žena, ubijanje žena i djevojčica u ime takozvane časti i druga ubojstva vezana uz štetne prakse, ciljano ubijanje žena i djevojčica u kontekstu oružanog sukoba te slučajeve femicida povezane s kriminalnim skupinama, organiziranim kriminalom, dilerima droge i krijumčarenjem žena i djevojčica.

Izraz “femicid” (femicidio) posebno je bio prihvaćen u Latinskoj Americi kao oblik reakcije na porast vrlo nasilnih ubojstava žena i djevojčica. Pojam se koristi kada je u pitanju odgovornost države.

Femicid osobito naglašavaju agresivne feministkinje, pa je Predsjednik Vlade Andrej Plenković nakon što je primio kontroverznu, ne baš vjerodostojnu, Jelenu Veljaču  i potvrdio da će se  Femicid zakonom regulirati kao kazneno djelo  sa kaznom i do 10 godina zatvora.

Svako spolno uznemiravanje bit će kazneno, a ne prekršajno djelo, kažnjivo s do dvije godine zatvora.

Minimalna kazna za spolni odnos bez pristanka u kojem nije upotrijebljena sila povećava se s jedne na tri godine zatvora – to su neki od objavljenih prijedloga za unapređenje zaštite žena u novom Kaznenom zakonu.

Ima primjera nasilja nad ženama, to nije sporno i to treba primjereno kazniti!

U Hrvatskoj je 2020. ubijeno 19 žena od čega je 14 ubojstava klasificirano kao femicid, a u 2021. ubijeno je njih 14 od čega je 11 stradalo od ruke bliske osobe.[6]

Ali postoji i druga strana zloupotreba i manipulacija žena u odnosu na femicid.

Međutim sa druge strane ima puno primjera neodgovornih žena i majki koje namjerno i podmuklo manipuliraju, koje se nakon razvoda osvetnički ponašaju prema bivšim partnerima, koristeći pri tome djecu, manipulirajući s njima.

Ne razmišljaju te mame kako sve to djeca teško proživljavaju, kroz koje traume prolaze, kada im mama ne dopušta redovne susrete sa ocem, sa njegovim roditeljima, kojima ne dopuštaju viđanje i susrete sa unucima.

Djeca vole i mamu i tatu i bake i djedove sa obje strane i svjedok sam koje sve traume proživljavaju kada mame sa njima manipuliraju.

Centri za socijalnu skrb nemaju nikakve alate ni mogućnosti na to utjecati, nego sve upućuju na Sud. Sudovi su pak spori i neučinkoviti, jer većinom drže maminu stranu.

Mame  uvijek sebe prikazuju kao žrtve, samohrane majke i ne priznaju očevima trud i brigu za djecu, već sugeriraju djeci i okolini, pa i na Sudu da sve što tata napravi ne valja.

Suci pretežno ne uvažavaju  svjedočenje svjedoka sa očeve strane, nego nasjedaju na majčine manipulacije i glumu. Teško je razlučiti i prepoznati majčinu manipulaciju. Djeca su inače iskrena, nisu sklona manipulaciji pa se iz njihovih priča može vidjeti pozadina i namjera majčine manipulacije. Tada kada  navrše  četrnaest godina dijete ima pravo izjašnjavanja sa kojim roditeljem će živjeti (članak 130 Obiteljskog zakona), pa prelaze živjeti kod oca.

Očevi se udružuju borbi za svoja prava, kako bi ravnopravno sudjelovali u odgoju svoje djece.[7]

Rodna ideologija narušila je prirodni tijek muško-ženskih odnosa,  mada pristalice Istanbulske konvencije to niječu, ali rađamo se kao osobe točno određenog spola, a ne roda.

Štetnost Istanbulske konvencije

Istanbulska konvencija je skraćeni naziv za Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Vijeće Europe prihvatilo ju je 11. svibnja 2011. u Istanbulu.

Ona ima status međunarodnog ugovora i time je pravno jača od nacionalnih zakona. Države koje ju ratificiraju trebaju svoje ostale zakone podrediti i prilagoditi zahtjevima Konvencije.

Države koje ratificiraju Konvenciju podložne su kontroli međunarodne skupine pod nazivom GREVIO koja nadzire provedbu Konvencije, osobito na području državnih javnih politika (školstvo, mediji, antidiskriminacijska politika…).

U šest godina postojanja, do kraja 2017. godine, Konvenciju su ratificirale svega 24 zemlje od ukupno 47 zemalja članica Vijeća Europe, odnosno 14 od ukupno 28 članica Europske unije.

U Hrvatskoj ju je 2013. godine potpisala SDP-ova vlada

Na javnoj raspravi o Prijedlogu zakona o potvrđivanju Istanbulske konvencije (provedenoj na Vladinoj stranici e-Savjetovanja u srpnju 2017.) od ukupno 300-njak sudionika javne rasprave njih 4/5 (80%) je izrazilo protivljenje prihvaćanju Konvencije.

Hrvatski sabor je ipak po naredbi Predsjednika Vlade A.Plenkovića,  13. travnja 2018. ratificirao Istanbulsku konvenciju

Usvajanjem Istanbulske konvencije premijer Andrej Plenković pokrenuo je proces rastakanja  tradicionalnog  identiteta hrvatskog naroda.

Prilikom potvrđivanja ove Konvencije Republika Hrvatska interpretativnom izjavom priopćava:

1. Republika Hrvatska smatra da je cilj Konvencije zaštita žena od svih oblika nasilja te sprečavanje, progon i eliminacija nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja.
2. Republika Hrvatska smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka.
3. Republika Hrvatska smatra da je Konvencija u skladu s odredbama Ustava Republike Hrvatske, posebno s odredbama o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te će Konvenciju primjenjivati uzimajući u obzir navedene odredbe, načela i vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.

Usprkos Interpretativnoj izjavi i tvrdnji Premijera Plenkovića da ”Nema nikakve pravne obveze koji bi Hrvatska u vezi toga preuzimala” u sve Zakone RH ugrađena je rodna ideologija. Time Premijer Plenković i dalje obmanjuje javnost i proglašava nas neznalicama ” javnom prostoru postoje mnogi koji pretendiraju biti politički akteri pa kažu da su interpretativne izjave bezvrijedne. To pokazuje njihovo veliko neznanje“

Zakon o vatrogastvu NN 125/219

Zakon o registru birača NN  98/2019

Zakon o protu minskom djelovanju NN 98/2019

Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola NN 98/219

Priznata su im prava u životnom partnerstvu, posvajanju djece, i kao što se vidi u svim ostalim vidovima ljudske djelatnosti.

Jasno je vidljivo da nas još i dan danas Premijer i dalje obmanjuje i drži da pokazujemo veliko neznanje? Tko mi ???

Pojam roda u hrvatskom zakonodavstvu nije postojao prije izglasavanja Istanbulske konvencije.

Poznato je da je Sabor već donio niz Zakona upravo na temu zaštite obitelji i diskriminacije, ali bez pojma roda.

Istanbulska konvencija dakle nije  donijela  ništa novo što Hrvatska nije već imala u svojim aktima o zaštiti žena i obitelji. I nemoguće je da Vladi i Premijeru Plenkoviću to nije bilo poznato!

Sa ovim zakonima o femicidu pokazalo se da je Istanbulska konvencija velika prevara, laž i obmana! Kao što vidimo nikako nije zaštitila žene i obitelj.

„ Nema skrivenih namjera, bit Konvencije je borba protiv nasilja nad ženama i nasilju obitelji“ govorio je tada Plenković, a jedina namjera mu je bila da ispuni zahtjeve EU, zanemarujući pri tome interese hrvatskog naroda.

Bitna je samo da zadovolji eu-gazde!

Lili Benčik/hrvatskepravice

[1] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/2009_11_12_143.html NN 12/2009  

[2] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_07_85_2422.html

[3] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_07_85_2728.html

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2012_10_112_2430.html

[4] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_07_82_2663.html

[5] https://www.echr.coe.int/documents/d/echr/convention_bos

[6] https://www.vecernji.hr/vijesti/femicid-ne-poznaje-niti-jedan-zakon-u-regiji-hrvatska-treca-u-eu-po-broju-ubojstava-zena-1650547

[7] https://www.rastimozajedno.hr/en/klub-oceva/radionice-klub-oceva

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**