FOTO Nikad skromnija obljetnica važnog događaja iz Domovinskog rata
Današnja obljetnica zaustavljanja tenkova na Pologu i proslava Dana branitelja grada Širokog Brijega prošla je drukčije zbog mjera uzrokovanih pandemijom korona virusa. Ovaj dan, 7. svibnja, slavi se i kao dan branitelja Grada Širokog Brijega. Ukupno, tijekom Domovinskog rata u BiH i Hrvatskoj poginulo je njih 80.
Od toga, devetorica na području ratišta u Hrvatskoj. U četvrtak ujutro, na središnjem gradskom trgu županijske i gradske vlasti položile su vijence i zapalile svijeće u spomen na poginule, a popodne se na lokalitetu samog Pologa priredila skromna svečanost otvaranja tenka T-55, eksponata pješadijskog puka Oružanih snaga BiH, odnosno nekadašnjeg Hrvatskog vijeća obrane.
Goloruk narod
Zaustavljanje tenkova trajalo je tri dana, granično je to mjesto između tadašnjih općina Mostara i Lištice (Široki Brijeg). Goloruk narod koji je stao pred tenkove u trodnevnom manevru uspio je spriječiti tadašnju JNA da prodre dalje kroz Zapadnu Hercegovinu, potom preko granice koja je nedaleko zauzme dijelove Dalmacije.
Tenkovi su propušteni kasnije i završili su na Kupresu, ali je središnjim hrvatskim snagama bilo dovoljno manevarskog prostora da organiziraju kakvu taku obranu.
Svjedoci vremena kažu kako je djelovanje KOS-a i Udbe na terenu bilo primjećeno, ali nisu uspjeli minirati akciju jer su i njihovi agenti na terenu strahovali.
Tada mladić i vojnik, danas ministar hrvatskih branitelja u vladi Zapadnohercegovačke županije, Mladen Begić, prisjeća se tih dana.
"Godine prolaze, a ovaj važni događaj iz povijesti zapadne Hercegovine i Širokog Brijega, našao je svoje pravo mjesto u široj povijesti cijelog hrvatskog naroda i Domovine Hrvatske. Na osobit način u povijesti obrambenog Domovinskog rata. Bilo je to 7. svibnja 1991. godine. Ljudi su goloruki stali pred veliku tenkovsku kolonu", kaže Begić za Direktno i dodaje:
Djelovao i zloglasni KOS
"Svi neprijatelji su se udružili protiv hrvatskog naroda u to doba. Zloglasni KOS prethodno je oduzeo cjelokupno oružje teritorijalne obrane, a mediji, kao tadašnji Yutel i druge, uglavnom pro-ju medijske kuće, u svojim vijestima izokrenule su istinu naopako", prisjeća se Begić.
Rat se, kaže Begić, osjetio u zraku.
"Hrvatima se već dogodio 'Krvavi Uskrs' na Plitvicama i prva žrtva Domovinskog rata Josip Jović, 31. ožujka 1991. Već su pokazana prva izmasakrirana tijela u Borovom Selu gdje su zločinci pobili dvanaest hrvatskih redarstvenika, 2. svibnja 1991. Rat se osjetio u zraku. Vojni desanti su u tom vremenu počinjeni u Vraniću (Posušje) i Ledincu (Grude) s ciljem spriječavanja dolaska hrvatskog puka na Polog pred tenkove. Međutim, hrvatski narod je bio hrabar, iako nenaoružan", rekao je.
Osvrnuo se na hrabrost tadašnjih hrvatskih lidera koji su tamošnjim Hrvatima dali podršku.
"Hrvatski lideri: predsjednik Franjo Tuđman, kardinal Franjo Kuharić, ministar Gojko Šušak i kasniji predsjednik Mate Boban svojom su podrškom sokolili narod koji je ustrajao i nije dao da tenkovi odu u Dalmaciju, nego su otišli na Kupres", rekao je Begić, dodavši da ''sjećanje na ovaj događaj ne smije nikada izblijediti, jer je riječ o značajnom događaju iz Domovinskog rata i hrvatske povijesti", zaključio je Begić.
"Po mnogim analitičarima, zaustavljanje tenkova u Pologu bio je prijelomni trenutak za Hrvatsku i Hrvate uopće. Bila je to prekretnica koja se dogodila uoči otvorene oružane agresije na Hrvatsku. Prekretnica koja je pokazala kako se samoorganiziranjem plaća cijena vlastitog opstanka a ovim prostorima. Zahvaljujući Pologu i samoorganiziranju koje je uslijedilo nakon toga Hrvati Hercegovine uspjeli su i ovladati Galcem, Mikuljačom, Bilama, Planinicom, Žovnicom i Kozicom te tako onemogućiti dovođenje Mostara u potpuno okruženje i sudbinu sličnu onoj kroz koju je prošlo Sarajevo.
Zahvaljujući tome samoorganiziranju, ali i pomoći Republike Hrvatske koja se zapravo jedino i mogla braniti na ovim prostorima, velikosrpski ratni stroj slomljen je u dolini Neretve, a u travnju 1992. godine i u Livanjskom polju", rekao je svojevremeno admiral Davor Domazet Lošo.
