Fotografija ubojice trudne Ružice Markobašić – Pogledajte tko je prekinuo dva života
Rat nije statistika, ni suha povijest. On ostavlja neizbrisive tragove, utiskuje se u tijela i psihu preživjelih, razara obitelji i mijenja čitave generacije. Rijetko što može dočarati brutalnost rata kao fotografije i svjedočanstva žrtava.
Upravo stoga, hrvatski branitelj Damir Plavšić odlučio je svake srijede u sklopu serijala “Bitka za VUKOVAR, Fotografije NEPRIJATELJSKIH VOJNIKA”, objavljivati fotografije neprijateljskih vojnika, pretežno četnika, s ciljem da javnost jasno vidi protiv kakvih ljudi su se borili hrvatski branitelji. Ove objave podsjećaju na zvjerstva i zločine počinjene nad hrvatskim narodom tijekom Domovinskog rata, napose u Vukovaru, na Ovčari, ali i diljem Hrvatske.
Zločini bez presedana
Rijetko što može dočarati brutalnost rata kao fotografije i svjedočanstva žrtava. Srpska vojska i paravojne četničke jedinice napadale su hrvatske gradove i sela, ostavljajući iza sebe trag razaranja, ubojstava, silovanja i masovnih pljački. Strašna je istina koliko su stradali nevini civili, žene, djeca i branitelji, a posebne strahote pretrpjeli su oni koji su bili zarobljeni, odvedeni u logore ili mučeni i silovani.
Posebno potresan slučaj je sudbina trudnice Ružice Markobašić. Prema svjedočanstvima preživjelih i dostupnoj dokumentaciji, ona i njena nerođena beba ubijene su na Ovčari rafalom u trbuh, iz puške koju je Zoran Dašić (poznat kao Dašo) s prijetećim cinizmom nazvao “Matilda”. Dašić je bio član drugog voda TO “Petrova Gora”, a njegovi zločini ostali su zabilježeni i kroz fotografije na kojima, u jednoj, svira gusle, dok na drugoj pozira ispred tijela mrtve starije žene s podignutom haljinom i golim nogama.
Na tijelu žrtve vidljivi su znaci vezivanja i poniženja—raširene ruke, tragovi špage i remena. Ostaje strašno pitanje što je sve ova starija žena prošla prije smrti i je li li nad njom počinjeno silovanje, što s obzirom na svjedočenja iz tog perioda nikako nije isključeno.
Pitanje oprosta i zaborava
Serijal Damira Plavšića ima duboku svrhu – da se ne zaboravi tko su bili agresori i kakvo je zlo nad Hrvatima počinjeno. Cilj je izgraditi kulturu sjećanja, a ne zaborava ili relativizacije prošlosti.
Hrvatska je nastavila svoj život, izranjala iz ruševina, gradila domovinu i demokraciju. No, ostaje pitanje – mogu li oni koji su preživjeli strahote jednostavno zaboraviti? Je li normalno zahtijevati od žrtava da počnu ispočetka kao da se ništa nije dogodilo? Vjerovati da se prošlost može jednostavno “prebrisati” znači negirati njihovu patnju. Svaka obitelj koja je izgubila člana, svaka žena koja je preživjela silovanje, svaki logoraš – svi oni aslužuju naše suosjećanje, trajnu pažnju i materijalnu, ali i psihološku pomoć.
Protiv heroiziranja zla
Kroz objavljivanje fotografija i imena zločinaca, poput Zorana Dašića, na Facebook stranici “Bitka za Vukovar – najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu”, Damir Plavšić jasno šalje poruku javnosti: povijest ne smije biti zaboravljena, a svaki relativizator zločina i branitelj agresora treba biti javno raskrinkan.
Svaka nova fotografija nije samo podsjetnik već i opomena – da se zlo ne bi ponovilo, žrtve moraju imati mjesto u našoj kolektivnoj svijesti i sjećanju.
Ovakvi serijali i svjedočanstva nužni su za stvaranje istinske kulture sjećanja i poštovanja prema žrtvama, kao i za izgradnju Hrvatske kao demokratskog i pravednog društva na temeljima istine i priznanja prošlih zločina.
