“GDJE SU TIJELA BUGOJANSKIH HRVATA”? Predsjednica Kluba Hrvata ministru u vladi BIH, osumnjičenom za ratne zločine
Prvu zajedničku posebnu sjednicu oba doma Parlamentarne skupštine BiH, Lidija Bradara, predsjednica Kluba Hrvata u Domu naroda iskorila je kako bi aktualnom ministru sigurnosti BiH, ratnom zapovjedniku Operativne grupe Zapad Armije BiH Selmi Cikotiću postavila pitanje gdje su tijela nasilno odvedenih bugojanskih Hrvata koji se godinama vode kao nestali.
„U Bugojnu je prije rata, prema popisu stanovništva iz 1991. godine živjelo živjelo skoro 17 tisuća Hrvata i bili su nakon Bošnjaka drugi po brojnosti te su činili 35 posto od ukupnog broja stanovnika. U ratu je Hrvata iz Bugojna protjerano više od 15 tisuća, ostaje ih tek 900. Danas ju Bugojnu živi između dvije i pol i tri tisuće Hrvata, značajno manje nego prema popisu iz 2013. godine jer se trend odlaska i u proteklim godinama nastavio. Uz očigledne rezultate etničkog čišćenja Bugojna, a najbolje se ogledaju usporedimo li prijeratni s brojem Hrvata koji danas žive u ovom srednjobosankom gradu, jedan od razloga su i nerasvjetljeni ratni zločini nad Hrvatima te činjenica da su mnogi hrvatski povratnici ponovno otišli jer su svakodnevno susretali odgovorne za ubojstva i zločina nad njihovim članovima obitelji.
Među najtežim ratnim ranama svakako je i višegodišnja potraga za tijelima 19 nasilno odvedenih Hrvata iz logora Armije R BiH u Bugojnu. Tek prošle godine, u laboratoriju Međunarodne komisije za nestale osobe u Haagu identificirana su četiri tijela ekshumirana u ljeto prošle godine na lokalitetu Rostova. Utvrđeno je da se radi o četvorici hrvatskih logoraša koji su u ljeto i jesen 1993. godine iz više različitih logora Armije BiH u Bugojnu odvedeni u nepoznato. Budući da ste u ratu obnašali dužnost zapovjednika Operativne grupe Zapad Armije BiH u čijoj odgovornosti je bilo i Bugojno, recite nam što se dogodilo s još 15 hrvatskih logoraša koji su također odvedeni u nepoznato? U ime obitelji nestalih ja vas molim da konačno, nakon skoro 28 godina potrage, kažete istinu i osigurate mogućnost pronalaska i dostojanstvenog pokopa i preostalih 15 nasilno odvedenih hrvatskih logoraša iz Bugojna!“, pitanje je koje je Bradara uputila Cikotiću.
On se sasvim očekivao oglušio odgovoriti na ovo pitanje uz konstataciju da za to kao ministar sigurnost nema temelja.
„Prema članku 154. Poslovnika o radu Doma naroda nema osnova da vam kao ministar sigurnosti dam odgovor na ovo pitanje“, bio je štur i kratak Cikotićev odgovor kojim je zapravo odbio odgovoriti na postavljeno mu pitanje.
Za Bradaru je ovakav odgovor kaže bio očekivan te je iskoristila priliku konkretizirati njegovu odgovornost kroz čitanje ratne prepiske s njegovim nadređenim Enverom Hadžihasanovićem.
„Vaše tvrdnje da ne znate gdje su tijela preostalih 15 hrvatskih logoraša od njih 23 iz Bugojanske skupine koji su odvedeni u nepoznato u ljeto i jesen 1993. godine, najbolje demanitra ratna prepiska koju ste kao zapovjednik Operativne grupe Zapad Armije R BiH imali s vašim nadređenim, zapovjednikom 3. Korpusa Enverom Hadžihasanovićem. Tako ste u dopisu od 19. rujna 1993. godine opisujući stanje u uskopaljskoj dolini, pisali i zarobljavanju 470 pripadnika HVO-a od kojih „23 zatvorenika koja zbog težine počinjenih djela imaju poseban tretman“.
Zapovjednik 3. Korpusa Armije BiH Enver Hadžihasanović isti isti vam je dan odgovorio da od vas traži da 23 zarobljenika za koje kažete da im je potreban „poseban tretman“ prebacite u Kazneno-popravni zavod u Zenicu gdje bi se on, kako je sam napisao, „natezao s UNPROFOR-om, Europskim promatračima, Međunarodnim crvenim križem i ostalim međunarodnim organizacijama oko njihova puštanja“.
Kako vi niste proveli ono što je od vas traženo, Hadžihasanović vas ponovno u dopisu od 07. listopada 1993. godine podjeća da to učinite.
„Ponovo vam skrećemo pažnju da prebacite ona 23 bojovnika HVO-a o kojima ste pisali da su počinili velika zlodjela“, navedeno je u dopisu vašeg nadređenog, zapovjednika 3. Korpusa Armije BiH Envera Hadžihasanovića.
Uskoro vas se obojicu proziva zbog neispunjavanja zapovjedi o prebacivanju 23 zarobljena Hrvata u Zenicu.
„Po ovom izvješću se vidi da od 17. 09. do 07.10. 1993. godine zarobljena 23 Hrvata nisu stigla u KPZ Zenica, a za to su odgovorna ova dva zapovjednika, Selmo Cikotić i Enver Hadžihasanović“, stoji u posebnom izvješću Armije BiH koje je dio dokumentacije koje je Haaški sud ustupio bh. pravosuđu radi procesuiranja odgovornih za zločine pred domaćim pravosuđem.
Još jednom vas molim da obiteljima i javnosti kažete gdje su tijela kako bi ih konačno mogli dostojno pokopati“, bila je uporna Bradara.
Cikotić je odgovor ovog puta prešutio te tako nastavio šutnju o sudbini nestalih Hrvata dugu 28 godina, piše artinfo.ba, prenosi HDZ BiH na svojim stranicama.
Selmo Cikotić je još od prvih poratnih godina predmetom istrage za navedene zločine. Zbog te sumnje je 1997. godine suspendiran iz programa elitne vojne obuke u Sjedinjenim Američkim Državama. Potom je zbog istog razloga, na intervenciju SFOR-a prisilno umirovljen 2004. godine. Tri godine kasnije kao kadar SDA imenovan je ministrom odbrane Bosne i Hercegovine, a prethodna sumnjičenja su iz međunarodnih struktura nazvana – greškom.
