Godišnjica pada Borova naselja: Sjećanje na žrtve i neprekidna potraga za istinom

Komemorativnim skupom „Žrtva Borova naselja za domovinu“ u srijedu je obilježena godišnjica pada Borova naselja i stradanja njegovih stanovnika tijekom velikosrpske agresije na Vukovar 1991. godine. Program se tradicionalno održao u prostoru nekadašnjeg Borovo commerca, gdje je u jesen 1991. djelovala ratna bolnica i sklonište za civile i ranjenike toga dijela Vukovara.

Uz spomen-ploču, postavljenu među devastiranim ostacima zgrade kao nijemi podsjetnik na strahote rata, brojna su izaslanstva zapalila svijeće i položila vijence u čast poginulim, ubijenim i nestalim braniteljima i civilima Borova naselja. Ispred Vlade Republike Hrvatske vijenac je položio potpredsjednik i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, dok je Hrvatski sabor predstavljao zastupnik Nikola Mažar.

Prema podacima vukovarskih stradalničkih udruga, u trenutku okupacije 19. studenoga 1991. godine u skloništu i ratnoj bolnici Borovo commerca nalazilo se oko 800 civila i ranjenika. Nakon ulaska agresorskih postrojbi, 115 branitelja i civila odvedeno je, mučeno i ubijeno. Samo na dan okupacije Borova naselja, prema dostupnim evidencijama, ubijena je 51 osoba.

Svjedočanstva obitelji koje još tragaju za najmilijima

Među okupljenima bio je i Dalibor Đurđek, sin nestalog varaždinskog policajca Ivana Đurđeka, koji je s pripadnicima postrojbi iz Varaždinske i Međimurske županije stigao u Vukovar 18. rujna 1991.

– Znamo da je ovih dana bio ranjen i nalazio se u Borovo commerceu, ali ne znamo što se dalje s njim dogodilo, rekao je Đurđek, napominjući kako potraga traje više od tri desetljeća.

– Nažalost, mnogi od nas još uvijek nisu našli istinu o svojima najmilijima, ali dok živimo mi se nadamo, dodao je.

Posebno potresno svjedočila je Milka Budimir, majka ubijenog branitelja Željka Budimira, koji je stradavao upravo na današnji dan 1991. u Borovo commercu.

– Posmrtni ostatci moga sina pronađeni su i pokopala sam ga. Neobično je reći kako sam radosna što sam ga pokopala i znam gdje mu je grob, ali je tako jer mnogi još tragaju za svojima. Ja tragam još za bratom Ivanom i nadam se da će i njega pronaći. Iako su prošle 34 godine, bol ne prolazi, čak mi se čini da raste. Kažu da godine liječe rane, no nije tako jer svaka godina doda svoju ranu, poručila je.

Tromjesečna opsada Borova naselja odnijela je živote 176 branitelja i civila, dok se za 48 osoba sudbina i dalje ne zna.

Križni put, Dunav i Farme Lovas — mjesta kolektivnog sjećanja

Komemorativni program nastavljen je Križnim putem do crkve Gospe Fatimske, gdje je služena misa zadušnica.

Na obali Dunava u Borovu (nekadašnjem Borovu Selu) održan je skup pod nazivom „Svjedočenjem protiv zaborava“, na mjestu gdje su tijekom okupacije ubijani zarobljeni branitelji i civili, a njihova tijela bacana u rijeku.

Vijenci i svijeće položeni su i na Farmi Lovas, mjestu masovne grobnice iz 2001. godine, gdje su ekshumirane 24 žrtve ubijene u Borovu naselju i Vukovaru. Posmrtni ostaci žrtava bili su pomiješani s ostacima uginule stoke, što je dodatno svjedočilo brutalnosti počinjenih zločina.

Počast je odana i kod spomen-obilježja nestalima u Domovinskom ratu u parku u Borovu naselju.

Političari: “Tragamo i dalje”

Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved naglasio je da potraga za nestalima ostaje trajna obveza države.

– Nažalost, još uvijek 54 nepoznate sudbine ovdje s područja Borova naselja. Na nama je iskazivati im zahvalu, čuvati sjećanje na njih, što i činimo današnjom komemoracijom, ali u isto vrijeme intenzivno tragati za sudbinom svih nestalih, istaknuo je Medved.

Gradonačelnik Vukovara Marijan Pavliček poručio je da odgovori o nestalima postoje, ali nisu dostupni.

– Ratne rane jako sporo zacjeljivanju kada vi čak 34 godine nakon Domovinskog rata ne možete zapaliti svijeću na grobu svojih najmilijih, naravno da to boli. A odgovori leže i u okolnim mjestima s većinskim srpskim stanovništvom, ali i u Beogradu, rekao je Pavliček.

Svoje dojmove podijelili su i najmlađi sudionici komemoracije.

– Osjećam se sretno što mogu nešto napraviti, zapaliti svijeću za one koji su poginuli za nas i za naš grad kako bi mi imali sve što danas imamo, kazala je Sara Briševac, učenica OŠ Blage Zadre.

– Zadnje riječi: “Mama bit će sve dobro”. Okretala sam glavu da ne vidi da mu je otac poginuo, prisjeća se Katica Majić, majka nestalog Roberta.

Komemorativni skup još jednom je podsjetio na razmjere stradanja i dugotrajnu borbu obitelji za istinu. Unatoč godinama, bol i neizvjesnost ostaju svakodnevica mnogih koji još traže mjesto gdje bi upalili svijeću svojim najmilijima.