Gordan Malić razotkrio SNV: 'Nije Thompson nacionalni brend, nego su, brate, srpske Novosti'

POSEBNO IZDVOJIO DVIJE OSOBE

Istraživački novinar  Gordan Malić  nedavno je skrenuo pažnju na sukob između dva lista koja izdaje srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj, a riječ je o "Novostima" i "Privredniku" dodavši da se oba lista financiraju iz državne kase. 

U svojoj najnovijoj objavi Malić je, kako je svojevrstan nastavak objave od neki dan, ponudio analizu  Pupovčevih  "Novosti". Uvodno Malić podsjeća na uspješnu nation branding knjižicu "Hrvatska u 30 priča", autora  Bože Skoke  i  Zvonimira Frke-Petešića , koja, ističe, kao vodeći nacionalni brend izdvaja "hrvatske kockice", stilizirane izmjenične kvadrate, inače fragment povijesnog hrvatskog grba (šahovnice) i hrvatsku nogometnu reprezentaciju.

"Na grbu reprezentacije, a onda iu ukupnom vizualnom identitetu variraju  Ljubičićeve  izmjenične kockice, i kao takve postale slavne širom svijeta. Nacionalni nogometni tim u to je vrijeme bio državni projekt. Iza njega je, po priznanju Ćire Blaževića, stajao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo  Tuđman je brendirao i nacionalni grb sa šahovnikom, a grafički ga je operacionalizirao  Miroslav Šutej je hrvatski grb na registraciji, a svako plovilo u hrvatskom akvatoriju nosilo je hrvatsku nacionalnu zastavu s grbom kojeg je konceptualizirao Tuđman.

"Tvrdilo se da je grb kičast, inkonzistentan ili pretjerano koncipiran, ili da odudara od opće tradicije. Međutim, pokazalo se da je Tuđman bio u pravu. Taj mali simbol, grbić s kockicama, postao je kod kuće svima prihvatljiv i prepoznatljiv u svijetu kao simbol državnog entiteta zemlje koji nitko nije primjećivao sve dok se šahovnica nije počela nositi na zastavama i dresovima hrvatskih sportaša. To znači da je u propagandnom smislu, ako se gleda učinkovitost brendiranja (ostavimo po strani estetsku vrijednost koja u tome nije imala nikakvu ulogu). Kao što većina naših političkih elita 80-ih godina još uvijek nije bio jasan problem nacionalnog identiteta, a Tuđmanu je bio potpuno jasan, tako su im izgledali smiješni i djetinjasti Tuđmanovi simboli, lenta koju stavlja na sebe, saborska. počasna straža koja im je izgledala operetna, golobradi gardisti koje je postrojavao na nogometnim igralištima da mu predstavljaju oružanu silu...", nabraja dalje.

FOTO: HINA/Dario Grzelj

Tuđmanova borba protiv jugonostalgije

Tuđman se, mišljenja je Malić, svim dozvoljenim sredstvima borio protiv jugonostalgije, a o njegovom vizionarstvu i političkoj inteligenciji dovoljno govori činjenica je je pri tom koristio tehniku nation brandinga, i to 20-ak godina prije nego što je taj pojam uveden u diplomatsku praksu. Ovime, ističe novinar, Tuđman nastoji učvrstiti simoblički identite porušene Hrvatske: "Sve to unatoč kritičarima koji su tjerali mak na konac s estetskog ili kulturno-povijesnog gledišta i možda svi bili u pravu. S gledišta političke efikasnosti i real-politike o kojoj ovise sudbine naroda, rata i mira, opstanka i funkcioniranja države u najgorim i najboljim vremenima, bili su u krivu. Pobjedio je Tuđman".

Jugonostalgičarska kritika brendinga nacije nastavlja se i danas, navodi Malić, pod egidom "postjugoslavenskih" rasprava o nacionalnom identitetu. "U tjedniku hrvatskih Srba 'Novosti', kojeg financira i Vlada gdje Zvonimir Frka-Petešić vodi kabinet premijera, o knjizi 'Hrvatska u 30 priča', govori se kao o 'karikaturi', 'papazjaniji', 'marketinškoj besmislici' i 'glancanju' prave hrvatske povijesti. A ta je, smatra autor teksta Boris Postnikov, povijest zločina, od spaljivanja zadnje vještice u Europi, preko koncentracijskog logora Jasenovac sve do masovnih zločina u Oluji i progona Srba. Zločini, logori i klerofašizam, smatra autor, čine sastavni, neodvojivi dio hrvatskog identiteta, štoviše, oni su u jednakoj mjeri nacionalni brand.

"Hrvatska u 30 priča' trebala bi, kako sugerira autor, izgledati kao uobičajena naslovnica Novosti, političkog tjednika hrvatskih Srba koji iz broja u broj brendira Hrvatsku kao postjugoslavenski raj za zločince, ustaše, trule kapitaliste i katotalibane. Slika o Hrvatskoj je potpuna samo ako uz 'krivotvorine' o slobodi, Domovinskom ratu, suverenosti i demokraciji, crveno-bijelim kvadratićima i uspjesima u sportu i turizmu, dodaš 'činjenice' - naci logore, masovne grobnice, pljačku, spaljene vještice i spaljena srpska sela. To je pogled na našu povijest i sadašnjost kakav nude srpske Novosti, a bez kojeg nema ni istine o Hrvatskoj, pa ni pravog brendiranja.

FOTO: Screenshot/Novosti

'Viktor Ivančić Tuđmanovu impostaciju doživljava kao nekro-pornografsku'

Nation branding, po Novostima, nije izlog nacionalnih marki koje bi Hrvatsku učinile poželjnom turističkom destinacijom, mjestom dobrog ulaganja ili međunarodnih kulturnih susreta, nego sve suprotno od toga. Žigosanje države (etimološki, 'brendiranje' jest 'žigosanje stoke') od koje i iz koje treba bježati, iako je, doduše, spremna plaćati gluposti kakve piše Postnikov. Ja bih dodao i da je to zemlja u kojoj se, ako nisi HDZ-ovac, sasvim solidno može živjeti od ugroženosti i pljuvanja po vrijednostima do kojih većina drži. Jedna od takvih je i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, o kojem srpske Novosti imaju sasvim određeno mišljenje", piše Malić, ali se tu ne zaustavlja.

"U tekstu naslova 'Neka visi F.T.' povodom postavljanja Tuđmanovog kipa u Zagrebu, (Novosti, 08.12. 2018.) iznio ga je Viktor Ivančić. Ono maštom i mržnjom nadilazi uobičajena emotivna pražnjenja 'antituđmanista' jer Tuđmanovu impostaciju ne doživljava estetski ili politički, već nekro-pornografski. S krpom navučenom preko glave, obješen o dizalicu i stegnut sajlom oko vrata, odlijev prvog hrvatskog predsjednika u pozi Alfreda Jodla, Ivančića dovodi u ekstazu.'Obješen iznad tla' Tuđman mu djeluje 'veličanstveno' dok se 'ljuljuška'. Autor je zbog toga 'ushićen' i 'osjeća blagu drhtavicu'. S 'oduševljenjem' čovjeka koji je napokon presudio objektu svoje mržnje on 'dugo zuri u uzbibanog Tuđmana' i u 'konopac'. Bolesniju fantaziju od ove teško je zamisliti u glavnom komentaru bilo koje novine, pa i u izdanju srpske manjine u Hrvatskoj financiranom od države koju je Tuđman osnovao", mišljenja je Gordan Malić.

"Koga je to likvidirao Tuđman, koji rat je započeo, koju novinu ili političku stranku je zabranio, pa da zasluži 'konopac' i Ivančićevu morbidnu 'drhtavicu'? Nedavni politički izbori pokazali su da i u 21.stoljeću, u potpuno mirnom demokratskom razdoblju, među nama postoje pojedinci i stranke koji zagovaraju uhićenja, zabrane, masovna suđenja i političke progone, a nalaze se na ljevici kao i na političkoj desnici. Tuđman čak ni u ratu nije zabranio Srpsku demokratsku stranku (SDS) koja je 90-ih organizirala pobunu krajinskih Srba i pri tome provela etnička čišćenja sudjelujući u opsadi hrvatskih gradova i sela. Dobro, neke aktere na društvenoj sceni Tuđman je nazvao Judama, žutim i zelenim vragovima, i to je uklesano u kamen. Šta bi tek trebali napraviti Milanoviću?", pita ovaj istraživački novinar.

FOTO: HINA/Damir Senčar

Novosti kao udarno oružje SNV-a

Kao političko tijelo koje stoji iza Novosti, Srpsko narodno Vijeće (SNV) povremeno se ograđuje od sadržaja svog lista, starom floskulom o "nemješanju u uređivačku politiku", piše dalje. "Ne trebaš biti Postnikov da bi razobličio tu krivotvorinu. Novosti funkcioniraju upravo kao udarno oružje SNV-a. To je list koji u potpunosti ostvaruje ideal politički kontroliranog i usmjeravanog medija. U cijeloj subvencioniranoj povijesti te kontranovine nema primjera koji bi dokazali temeljnu slobodu govora, a to je pravo na drugačije mišljenje. Koliko pratim bilten razvojačenih 'Feralovaca', u njemu nema suprotstavljenih stavova oko pitanja Domovinskog rata, uloge prvog hrvatskog predsjednika u ratu i općenito, povijesti Katoličke Crkve i njenih prelata, oko Jugoslavije i postjugoslavenstva, kapitalizma i kapitala pogotovo krupnog. Nema.

U tom pogledu, ne nalazim ovisnijeg i neslobodnijeg medija nego što su srpske Novosti. Kakva sloboda, kakvi bakrači! U pitanju je čisti reket. Zadaća Novosti je da hrvatsku žigoše kao retrogradnu, protozločinačku državu i društvo koje se u tom smislu ne mijenja od vremena inkvizicije, kako aludira Postnikov, i da to naplate kao mentori hrvatske demokracije. Naravno, ne na tržištu medija i medijskih ideja jer tamo ništa ne postižu, nego na političkom tržištu i - u kešu, iz džepa poreznih obveznika. To ne dokazuju samo jedan, dva ili pet autorskih tekstova i naslovnica, već kontinuitet takvog autorstva i takve uređivačke politike. To je razlog zašto srpska manjina, jedina u Hrvatskoj, treba novca za politički tjednik, upravo takav, isključiv, doktrinaran i primitivno 'drugačiji' od svih neovisnih medija u Hrvatskoj", stoji u analizi koju je Malić podijelio na društvenim mrežama. 

Malić: Takvo čudo postoji samo kod nas

A što je hrvatska demokracija dobila s tjednikom Novosti, pita se: " Milorad Pupovac  postao je najnepopularniji hrvatski političar, kako bi redovito potvrđivao sva rejting istraživanja. Dogodile su se i dvije važnije stvari. Prvo, politički odgovor na desnici, primitivan i šovinistički , ali valjda su to u SNV-u i Novostima priželjkivali (eto im argumenti za ugroženost, nakon više od dva desetljeća u strukturama izvršne vlasti i nije bilo ništa drugo nego prozivanje Milorada Pupovca radi cveba iz 'njegovog tjednika'). se DP-ovci nisu puno trudili, a uspjelo im je doći na vlast Ivančić sada može biti 'ušićen' ('biće' materijala), a redakcija zasigurno obuzima 'drhtavicu' oduševljenja pred plimom 'desnih ekstremista' (eto, zar nismo cijelo) vrijeme upozoravali...). podvige osuđenih srpskih ratnih zločinaca. Zanimljivo, HDZ-ova vlada, lani je izdvojila sredstva i za taj manjinski doprinos razvoju pluralizma”.

"S takvim razumijevanjem društvenih kretanja, uskoro bi mogla dočekati i rast desnih opcija prema kojima Domovinski pokret izgleda kao udruga pčelara. Takav se trend već rubno primjećuje. Zato predlažem da u trećem izdanju 'Hrvatske u 30 priča', autori neizostavno upišu još jedan nacionalni endemski , jer takvo čudo postoji samo kod nas ,  iako i on 'propituje granice', zaključio je Malić objavu.