HEROJ DOMOVINSKOG RATA IZ ANDRIJAŠEVACA: Stojan Vujnović Srbin bio je čovjek i bojovnik iznimne i rijetko viđene hrabrosti
Pukovnik Stojan Vujnović “Srbin” je jedan od heroja Domovinskog rata rodom iz Andrijaševaca. Prema riječima pukovnika Ivana Anđelića, Heroja Vukovara, Stojan Vujnović Srbin bio je čovjek i bojovnik iznimne i rijetko viđene hrabrosti. Oženio se i dobio kćer Andreu. Početkom rata u Hrvatskoj priključuje se postrojbama vinkovačkog HOS-a. Sudjelovao je mnogim borbama u okolici Vinkovaca (Komletinci, Mala Bosna, Nijemci) i ubrzo postao zapovjednik jednog od vodova vinkovačkog HOS-a.
Kako govore njegovi suborci, u vrlo teškim situacijama je ostajao hladnokrvan, i priseban. Bio je pukovnik Hrvatskih obrambenih snaga tijekom Domovinskog rata od 1953. do 11. rujna 1992. godine. Nešto prije pada Vukovara u srpske ruke, 16. studenog 1991. sudjeluje u protunapadu Hrvatske vojske na srpske položaje čime je spriječen pad Komletinaca. Zbog svog imena i prezimena koja podsjećaju na srpska, dobio je nadimak Srbin.
Sudjelovao je u brojnim borbama u okolici Vinkovaca i ubrzo je postao zapovjednik jednog od vodova tamošnjeg HOS-a. Prije pada Vukovara u srpske ruke, 16. studenog 1991. sudjeluje u protunapadu Hrvatske vojske na srpske položaje, čime je spriječen pad Komletinaca.
Nakon potpisivanja Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992. godine, sukobi u Hrvatskoj se privremeno smiruju i Vujnović, kao iskusan vojnik, biva postavljen od strane vodstva Hrvatske stranke prava za zapovjednika II. bojne HOS-a “Ante Paradžik”, koja je djelovala u Bosanskoj Posavini, sa sjedištem u Domaljevcu. Pri tome mu je i dodjeljen čin pukovnika. Sama postrojba koja mu je dodjeljena nije bila veličine bojne, čak je bila i manja od satnije. II. bojna HOS-a “Ante Paradžik” neslužbeno je bila u sastavu 104. brigade HVO-a ali je na bojištu djelovala samostalno.
Dana 11. rujna 1992. godine, Vujnović je u krenuo kombijem u posjet svojoj kući. Kod mjesta Grebnice dvije osobe u maskirnim odorama su vozilo u kojem se vozio pogodili s nekoliko tromblonskih mina, dok je prema drugim izvorima na vozilo otvorena paljba automatskim puškama iz tri smjera. Vujnović je ubijen na licu mjesta, a njegova suputnica Lenka Perić bila je ranjena. Uspjela je doći do obližnjih položaja HOS-a kod Lijeskovca i ispričati borcima što se dogodilo. HOS-ovci su došli do kombija ali ubojice su napustili mjesto događaja.
Lenka je u pratnji HOS-ovaca prevezena u Đakovo u bolnicu te je kasnije nestala. HOS-ovci su iznijeli teoriju da je Vujnović ubijen od strane HVO-a, no to nije potvrđeno. HVO je iznio mogućnost djelovanja srpskih diverzanata koji su ubili Vujnovića. Postoji i priča da je Vujnović ubijen jer je trebao preuzeti zapovjedništvo nad 104. HVO brigadom.
Po želji pripadnika postrojbe, II. bojna “Ante Paradžik” promijenila je ime u II. bojna “Stojan Vujnović Srbin” – jedinica specijalne namjene. U prosincu 1992. postrojba je dobila i zasebnu oznaku na kojoj se nalazi Vujnovićev lik. II. bojna “Stojan Vujnović Srbin” ukinuta je u veljači 1993. a ljudstvo je prešlo u sastav 104. HVO brigade.
