HMDCDR obilježio 20 godina rada: Dokumentima protiv zaborava i povijesnih manipulacija

Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (HMDCDR) obilježio je 20 godina arhivskoga i znanstveno-istraživačkog djelovanja prigodnom svečanošću održanom u Hrvatskom državnom arhivu (HDA) u Zagrebu.

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek istaknula je kako je HMDCDR tijekom dva desetljeća izrastao u središnju nacionalnu ustanovu za prikupljanje, čuvanje, obradu i znanstveno istraživanje gradiva o Domovinskom ratu, ali i u nezaobilazno mjesto procesa stvaranja hrvatske države. Ocijenila je kako je Centar imao iznimno zahtjevnu zadaću – očuvati povijesnu istinu utemeljenu na dokumentima, a ne na interpretacijama koje se mijenjaju ovisno o političkim i ideološkim okolnostima.

Naglasila je kako je HMDCDR dao nemjerljiv doprinos upravo u tom području, podsjetivši da je prikupljena arhivska građa korištena i pred Tribunalom u Haagu, uključujući oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, kao i presudu Međunarodnoga suda pravde u Haagu.

General Zlatan Mijo Jelić posebno je istaknuo ulogu ravnatelja Ante Nazora u nastanku i objavljivanju knjige Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u BiH. „U toj smo knjizi obradili vojnu i političku povijest Domovinskoga rata te hrvatsko-muslimanski sukob“, rekao je, dodavši kako su u publikaciji objavljeni brojni dokumenti koji ranije nisu bili poznati ni hrvatskoj ni međunarodnoj javnosti.

General Damir Krstičević naglasio je kako Centar godinama sustavno prikuplja i čuva dokumente, zapovijedi, zemljovide, izvješća, fotografije i svjedočanstva sudionika rata. Ocijenio je da se na taj način osigurava da iskustva i vrijednosti Domovinskoga rata ne ostanu tek sjećanja, nego trajno zabilježeno i dostupno gradivo svima koji ga žele proučavati. „Kroz svoj rad pomažete međunarodnoj javnosti ispravno razumjeti karakter Domovinskoga rata“, istaknuo je.

Ravnatelj HMDCDR-a Ante Nazor kazao je kako je povodom 20. obljetnice Centar izdao publikaciju u kojoj je sažeta kronologija dosadašnjeg rada, zaključivši da je time postavljen kvalitetan okvir za cjelovitu sliku povijesti Domovinskoga rata te da je hrvatska historiografija obogaćena djelima važnima za razumijevanje novije povijesti hrvatske države.

Izrazio je uvjerenje da je sređivanje i objavljivanje arhivskoga gradiva srpske strane pridonijelo boljem razumijevanju uzroka velikosrpske agresije na Hrvatsku. Dodao je kako se sadržaj tih dokumenata zasigurno odrazio u oslobađajućoj presudi generalima Gotovini i Markaču, ali i u članku 426 presude Međunarodnoga suda pravde u Haagu, u kojem je navedeno da su „politička vodstva Srbije i Srba u Hrvatskoj zajednički dijelili cilj stvaranja etnički homogene srpske države“ te da je upravo to bio kontekst u kojem su se događali zločini 1990-ih.

Nazor se osvrnuo i na poruke koje su, kako je rekao, hrvatski branitelji i veterani Domovinskoga rata i ove godine jasno uputili, naglasivši da se ne smiju povezivati s režimima iz Drugoga svjetskog rata. Pritom je poručio:

„Podizanje desnice u zrak u suprotnosti je s vrijednostima i ciljevima hrvatske borbe u Domovinskom ratu, a činiti to ispred spomenika na kninskom trgu znači negirati cilj i karakter Oluje kao oslobodilačke operacije. Takva glupost i sramota koristiti može samo onima koji Oluju i Domovinski rat pokušavaju proglasiti zločinačkim. Vrijeme je da svi koji to rade razmisle o tome.“

Govoreći o aktualnim događajima koji, prema njegovim riječima, produbljuju podjele u hrvatskom društvu, osvrnuo se i na uznemirujuće poruke istaknute na nedavnom tzv. „maršu antifašista“, koje dovode u pitanje postojanje hrvatskoga jezika i naroda te suverenost hrvatske države i njezine granice. „One koji su nosili takve poruke ne doživljavam kao političke protivnike ili suparnike, nego kao neprijatelje. Oko tih vrijednosti nema kompromisa“, poručio je.

Istaknuo je pritom kako je Hrvatska demokratska i tolerantna država te da će takva i ostati. „Sve nacionalne manjine imaju pravo njegovati svoju kulturu i tradiciju, a hrvatska država ima obvezu omogućiti im to. Nećemo zaboraviti da su pripadnici svih nacionalnih manjina sudjelovali u obrani Hrvatske. (…) I njima dugujemo našu slobodu“, rekao je. Dodao je da Hrvatska mora beskompromisno suzbijati svaki pokušaj nasilja na ulicama, ali i inzistirati na relevantnoj znanstvenoj recenziji sadržaja manifestacija, znanstvenih knjiga i dokumentarnih filmova koji se financiraju iz državnog proračuna.

„Ponosni smo na činjenicu da je Hrvatska pobjednik u Domovinskom ratu, no povijest nastojimo pisati po mjeri izvora i na temelju provjerenih činjenica“, zaključio je Nazor te dodao:

„Sloboda je čežnja vjerojatno svih ljudi na svijetu, no samo hrabri mogu je izboriti. Teška vremena uvijek su iznjedrila odlučne vođe, a narod koji ih je znao prepoznati, mogao je izboriti slobodu. Izvori o Domovinskom ratu pokazuju da su početkom 1990-ih Hrvati prepoznali i odabrali vođu, s kojim su 1995. konačno izborili slobodu, te samostalnu i suverenu hrvatsku državu – Republiku Hrvatsku.“