Horor trajao danima nakon pada: Četnici su kao hijene uporno krali sprecifičan predmet iz domova Hrvata

Iako se dan pada Vukovara kroz tromjesečno ratovanje, zbog činjenice da je svima bilo jasno kako je to izgubljena bitka, smatra najtragičnijim datumom tog perioda – dani koji su uslijedili nisu bili niti malo lakši.

Naime, nakon što je hrvatsko stanovništvo u Vukovaru djelomično pobijeno, a većim dijelom zarobljeno ili protjerano, srpski dobrovoljci i paravojne, četničke skupine nisu si dale predah već su se odmah bacile na pljačku.

Zapravo, odmah nakon pada grada i odvođenja zarobljenika na Ovčaru, uslijedilo je “lešinarenje” po ruševinama kuća i onih od kojih je nešto ostalo. U ostacima grada nad kojim se pepeo i prašina još uvijek nisu slegli, u kojem je zrak smrdio na barut, a ulice prekrivali leševi, četnici su započeli međusobnu bitku nad imovinom nesretnih, protjeranih Hrvata.

Potpuna dominacija četnika nakon pada

Većinom su se, navodno, grabili za televizore. O tome su svjedočili prilozi srpskih televizija, ali i brojni novinari koji su ostali zaprepašteni zatečenim stanjem u potpuno devastiranom Vukovaru kojim su danima nakon pada u potpunom bezvlašću dominirali isključivo četnici.

Jovan Dulović koji je u vrijeme Domovinskoga rata bio novinar beogradskog dnevnika “Ekspres politika”, bio je svjedokom krvavog, četničkog pohoda na Vukovar u studenom 1991. godine. Zahvaljujući svojim zabilješkama, dnevnicima i izvještajima, Dulović je usred Beograda svjedočio protiv 17-torice krvoloka optuženih za zločin na Ovčari. Jednako tako, bio je svjedokom na sudu protiv Slobodana Miloševića.

“Sad je jasno da su im motivi ‘ratovanja’ – pljačka”

“Gledao sam prije neki dan kako maltretiraju dvojicu oficira JNA. Malo je trebalo da ih iz čista mira pobiju. Ovdje se za ubojstvo ne odgovara, a u napad se ide samo kad se svi slože. Obavezno sa nekom flašom rakije. Više je nego izvjesno, bar kad je riječ o jedinicama smještenim u Ulici novoj, da je jedini i osnovni motiv njihovog nazovi ratovanja najobičnija pljačka. Više puta se događalo da se pri podjeli plijena međusobno poubijaju…” Srpski fotograf Dragoljub Zamurović imao je tu nesreću da po zadatku bude poslan u Vukovar. Odmah je uočio da je disciplina vojnika i dobrovoljaca vrlo problematična, te da se alkohol nemilice toči: “Bio sam u vojsci 1974. godine i tamo vidio neodgovornost, aljkavost i svakojake gluposti, ali ovakvo ponašanje na fronti nisam mogao ni zamisliti”, kaže Zamurović.

“Još se pucalo, po ulicama i u dvorištima su leševi, iz podruma izvode i hapse ljude u žutim čizmama, zgrade su u plamenu, ali ima i onih vojnika koji kradu sve što stignu. Bilo gdje u gradu može se naići na nadrealne scene… U grad ulaze vojnici JNA, pripadnici raznih paravojnih formacija, dobrovoljci… Ulicama kruže tenkovi, iz mnogih prozora kulja plamen, povremeno odjekuju duži i kraći rafali. Leševi su svuda po gradu. Snimam hvatanje čovjeka koji se krio u dvorištu…”