S namjerom da smanji pritisak na Čapljinu i Metković, koji se uglavnom manifestirao topničkom vatrom JNA, lokalni stožer Hrvatskog vijeća obrane u Čapljini na čelu sa Slobodanom Praljkom osmislio je akciju “Škarpun”.

Pored topničkog pritiska postojala je i opasnost od prodora oklopno-mehaniziranih snaga JNA u pravcu Metkovića. Cilj operacije, koja je planirana uz suglasnost zapovjednika Južnog bojišta generala Janka Bobetka, oslobođenje sela Klepci i Tasovčići.

Za nositelja akcije određena je 156. makarsko-vrgoračka brigada Hrvatske vojske odnosno dvije grupe koje su pod njezino zapovjedništvo potpale neposredno pred akciju. Radilo se o grupi iz sastava Antiterorističke jedinice “Vukovi”‘ koja je do tada djelovala na području PU Sisak te satnije HOS-a “Lovac” koju je vodio Stanko Primorac – Ćane.

Te dvije grupe imale su zadaću osvajanja sela Klepci te brda Klepašnice iznad samog sela.

S druge strane jedan vod 156. brigade imao je zadatak zauzeti i obraniti most na rječici Bregavi sjeverno od sela. Za topničku podršku zadužene su Biokovska baterija te Topnička bitnica 156. brigade.

Akcija je započela 1. svibnja 1992. godine u 5 sati i 14 minuta topničkom pripremom od 15 minuta nakon čega se krenulo prema Klepcima.

Satnija HOS-a “Lovac” preobukla se u uniforme rezervnog sastava JNA, koje su zarobljene nekoliko dana ranije u vojarni JNA u Čapljini, te ušla neprimijećeno do prvih kuća u Klepcima i uspela se na Klepašnicu. Ondje se uskoro razvila žestoka bitka s neprijateljskim snagama.

Izvidničko-diverzantski vod satnije “Lovac” vodio je Darko Peranović – Kundro koji se za potrebe monografije 156. brigade prisjetio početka akcije:

Sjećam se da sam s dijelom izvidničko-diverzantskog voda bio negdje na Klepašnici iza kuća u kojima su bili neprijateljski vojnici. Došli smo iza kuća jer smo imali informaciju da se radi o Belim Orlovima i očekivali smo da će kad krene borba iskakati na zadnje prozore kako je i bilo. Ćane je bio ispred mene u ležećem položaju u smjeru tih prozora na desetak metara od kuće. Pored njega je bilo par vojnika a malo ispred Stanko Marić, zapovjednik stolačkog voda.

Nije mi se svidjelo što ih vidim na kupu i što svi gledaju u te prozore te sam se osjetio pozvanim, obzirom na iskustvo iz Slavonije, da provjerim što se događa okolo. Stajao sam iza njih pognut i pogledao lijevo. Vidio sam neprijateljskog vojnika kako se upravo okreće prema nama te sam mu onako s boka rekao tiho “kolega”.

Kad me vidio problijedio je, a ja sam ga zarobio. Potiho smo ga ispitali. Netko od naših je naletio i nije znao da je taj pod kontrolom pa ga je upucao, a onda je krenula borba prsa o prsa jer su oni počeli iskakati kroz prozore kako smo i očekivali.

Stanko Marić je vidio da sam ja uspio ovoga zarobiti pa je i on pokušao isto. U dobroj vjeri viknuo je “stoj” jednom od onih koji su iskakali kroz prozore, ali bilo ih je nekoliko te ga je jedan od njih ubio.

Postrojbe koje su trebale čuvati bokove povukle su se te je postojala opasnost da satnija “Lovac” padne u okruženje. Započelo je njezino izvlačenje, uz pomoć topničke podrške, preko mosta na Bregavi kojeg je osiguravala Postrojba za posebne namjene “Kobac” (također u sastavu 156. brigade).