Hrstić: Mnogo efikasnija metla u Vrhovnom sudu trenutačno je Zdravko Mamić

Usud donosi posve očekivanu odluku, opalivši (još jednu!) gromoglasnu pljusku diplomiranom pravniku s Pantovčaka, no tko bi se usudio prognozirati da priča s time završava? Sasvim je jasno, Zoran Milanović neće tek tako odustati. Njegov izazov i dalje odjekuje između dva zagrebačka brijega: Samo se usudite odbiti mojeg kandidata, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.

Naravno, to što Milanović samovoljno tumači Ustav te ne poštuje ustavnu ulogu Ustavnog suda čak i nakon meritorne odluke nije ništa nova, to se od njega moglo i očekivati. O njemu to ne govori ništa što nismo i prije znali. No, pravo pitanje je što to zapravo govori o – njegovoj kandidatkinji?

Čak i da nema tog zakona, duh Ustava nije takav da Predsjednik RH predlaže kandidata za predsjednika Vrhovnog suda kojeg bi isisao iz svojeg malog prsta. On nominira, on ne bira! Kandidat za takvu dužnost ne bi trebao biti nekakav predsjednikov Mini-Me klon, kojeg on nameće Saboru i naciji, a svi koji ne podignu ruku “Za” na koncu na pritisak gumba zajedno s foteljom nestanu u rupi na podu i završe u bazenu s morskim psima.

Dakle, nevjerojatno je kako je Zlata Đurđević pristala staviti vlastitu glavu na panj! Gotovo toliko da se u napadu političke paranoje moramo zapitati je li uopće pravi cilj da ona na koncu bude izabrana. Tim potezom na kocku je stavila cijelu svoju karijeru i javni ugled – kao da nije bilo dovoljno što je ona bila jedna od rijetkih stručnjaka koji su držali vodu Milanoviću u pokušaju sprečavanja izručenja Perkovića i Mustača, koji su pak na koncu u Njemačkoj kao nalogodavci udbaškog ubojstva osuđeni na najstrože kazne!

Ako Milanović nije svjestan da kontroverzni zakon zapravo samo formalizira suradnju između Pantovčaka i Griča, ali njemu i dalje ostavlja ustavnu ovlast u proceduri kandidiranja, pitanje je kako toga nije svjesna Zlata Đurđević? Kako je moguće da ona pristaje biti nominirana u jednoj protuzakonitoj proceduri?

Još uvijek ima nešto prostora da ove dvojbe budu pometene pod tepih, pod uvjetom da se Zlata Đurđević javi na ponovljeni poziv te da Milanović tako pogne glavu pred Ustavnim sudom. No, ako to ne naprave, bit će to definitivna potvrda da predsjednikova kandidatkinja nije materijal za tu zahtjevnu ulogu.

Predsjednica Vrhovnog suda koja poručuje da se zakona ne drži kao pijan plota? Mnogo efikasnija metla u Vrhovnom sudu trenutačno je Zdravko Mamić. Drškom metle mlati iz Hercegovine, no, pogađa kirurški precizno. Todorić je sa svojom kampanjom za njega mala beba.

Tik-tok, tik-tok, otkucava i s Maminjovog fejsbuk profila. A suci kojima odbrojava kao da su već vezani za tračnice. Osveta se servira vruća, tako izgleda piše u udžbeniku koji Mamić sam napisao. Nećeš, razbojniče! U stvarnosti, Mamić ovom zub-za-zub kontraofenzivom zapravo samo dokazuje da mu je mjesto u zatvoru. Mnogi do sada nisu vjerovali da mu je stvarno dokazano izvlačenje milijuna iz Dinama, pa i u mojim očima ta presuda je i dalje na staklenim nogama, ali priznanje (istinito ili ne!) kako je on osobno sustavno korumpirao suce dovoljno je za opravdati i veću kaznu od one koju je već dobio.Svojom predstavom sasvim sigurno Mamić olakšava i Milanoviću ovaj otpor Usudu. Povjerenje Hrvatića prema pravosuđu, napose sudstvu, nikad nije bilo niže nego u ovom trenutku. Što ne znači da neće biti i još niže, jer se pravosuđe tek koprca u svojem muljevitom dnu. Isušivanje močvare hrvatskog nogometa očito nije moguće bez isušivanja spojenih posuda – hrvatskog pravosuđa i politike. Tik-tok, tik-tok! Javnost ne zanimaju finese, pristojnost, poštivanje procedure i trodiobe vlasti, prosječni birač između predsjednika RH i sudaca Vrhovnog i Ustavnog suda bez oklijevanja odabrat će prznicu predsjednika koji lupa šakom o stolu i ne zamara se diplomacijom ni protokolom. Bez obzira na to što motivi mogu biti i posve sebični. Iako slutim da na pitanje u potencijalnoj anketi među Hrvatićima, kome u ovom trenutku više vjeruju i tko je veći reformator pravosuđa – Milanović, Mamić ili DORH – čak niti drčni predsjednik ne bi imao šanse protiv osuđenika, u stvarnosti i dalje prvog čovjeka Dinama, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list.