Hrvati otkrili tko su jugonostalgičari: ‘Dok ne provedemo jednu stvar, to nisu umišljeni neprijatelji’

Čak 33 godine nakon raspada Jugoslavije i dalje se često raspravlja o bivšoj državi. “Može li mi netko objasniti tko su to jugonostalgičari, mrzitelji i rušitelji svega Hrvatskog?  Znači stvarno ne kužim. Imam osjećaj da to dolazi samo iz redova HDZ-a i da ukoliko nisi na njihovoj strani, da si automatski ovo iz naslova. Može neko smisleno objašnjenje jer do sada mi je to bilo smiješno i sprdnja, ali ide mi na jetru da to i dalje slušam u 2024. godine”, pitao je jedan Hrvat na Redditu.

I zaista, danas se stječe dojam da se jugonostalgičarima mahom naziva sve koje se na neki način želi diskreditirati, posebno politički. Na njegovo pitanje odgovorilo je mnogo ljudi. Neki smatraju, iz današnje perspektive to je potpuno besmislen pojam. “Etiketa koja osim doslovnog značenja nema smisla, samo zvuči uvredljivo za sve ‘rvatine'”, jedan je od prvih komentara. Drugi mu poručuju, nije to uvreda koja dolazi isključivo od stane HDZ-a.

“To je imaginarni neprijatelj svih pravih desničara koji će se radije boriti protiv njega nego protiv pravih problema. Pravi problemi iziskuju neku vrstu kompetencije, a ovdje je dovoljno naučiti nekoliko zvučnih parola i lupati po njima kad god je prilika”.

‘Dok nema lustracije, to nije izmišljeni neprijatelj’

No, jedan se korisnik Reddita ne slaže da se radi o izmišljenom dušmanu. “Ne može se govoriti o imaginarnom neprijatelju sve dok nije provedena lustracija. A što se tiče glasne manjine građana koji nikada nisu htjeli neovisnu državu, slažem se da se od njih radi bauk i pridaje pažnje više no što takvi insekti pregaženi vremenom zaslužuju”.

Na to su se javili oni koji se prepoznaju kao jugonostalgičari. “To smo mi koji kažemo da je u bivšoj državi čovjek mogao živjeti od svoje plaće, koji je mogao ići svake godine na more, koji nije gledao penziće kako traže hranu u kontejneru, koji je imao besplatno obrazovanje i te sitnice. Ali važnija je Vila Velebita, oltar domovini, 200 trulo bogatih obitelji, uništena i opljačkana država i čast i prilika da se država zove Hrvatska. Samo se pitam živi li se od prvog ili drugog”, kaže ovaj Redditor.

‘Ljudi su nostalgični za mladosti, ne za Titom’

S njim se slaže i drugi, koji smatra da jugonostalgija zapravo nije rijetka pojava u Hrvatskoj, posebno među starijom populacijom. “Nećeš čuti nikoga tko misli da se Miloševićeva Jugoslavija nije trebala raspasti, ali od solidnog broja starijih ljudi ćeš čuti da je u Titovo vrijeme bilo bolje”, napisao je, na što je dobio odgovor da se takvi osjećaji više povezuju s jednom drugom vrstom nostalgije, koja nema veze s bivšom državom.

“Ti ljudi se sjećaju dobrih vremena svoje mladosti za vrijeme SFRJ, to je druga priča. Ali ne znam da itko od njih žali što se raspala Jugoslavija, i što je Hrvatska nezavisna”. Na kraju zaključuju da bi se jugonostalgičarima mogli nazvati svi koji smatraju da je u Jugi bilo bolje te priželjkuju neku novu Jugoslaviju s nama ‘najsličnijim’ narodima, no takvih je malo niti su politički relevantni.