Hrvatska mora isplatiti 78.000 kuna odštete vozaču koji je u Srbiju švercao skoro 5 milijuna eura!?
Predragu Markoviću (48), rodom Osječaninu sa stalnom adresom u susjednoj Srbiji, Republika Hrvatska mora isplatiti 77.940 kuna, sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2016. godine do isplate, zbog neosnovanog boravka u zatvoru. Kamate se određuju po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Uz to, RH mu mora nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 23.382,97 kuna, a sve navedeno u roku od 15 dana. Presuda je to Općinskog suda u Vukovaru.
Epilog je to priče koja je započela u studenome 2013. godine uhićenjem Predraga Markovića u čijem je kamionu na graničnom prijelazu Tovarnik pronađena nevjerojatna količina od 4,7 milijuna eura, a u buntu od ukupno 126.230 novčanica pronađene su četiri krivotvorene novčanice u apoenima od 50 eura. Sav novac je naša policija i carina oduzela, a Marković je prijavljen zbog krivotvorenja te četiri novčanice
Iz presude Općinskog suda u Vukovaru 30. svibnja 2014. vidljivo je da je Predrag Marković oslobođen optužbe da je 26. studenoga 2013. na graničnom prijelazu Tovarnik kao izlazni putnik iz Hrvatske u Srbiju upravljajući kamionom Scania slovenskih registracija s prikolicom Schwarzmuler slovenskih registracija, vlasništvo tvrtke iz Kopera u Sloveniji, namjeravao staviti u optjecaj četiri lažne novčanice od po pedeset eura, a nakon što je od nepoznate osobe preuzeo sveukupan iznos od 4.742.310 eura u raznim apoenima. U optužnici je stajalo da je Marković bio svjestan da novčanice nemaju zakonito podrijetlo, pristajući da su neoriginalne, skrivene u tvorničkim otvorima kabine i teretnog vozila držao četiri neoriginalne novčanice eura u apoenu od 50 eura. Iz presude Županijskog suda u Vukovaru vidljivo je da je 6. studenoga 2014. odbijena žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru od 30. svibnja 2014.
– Nesporno je da je tužitelj neosnovano lišen slobode u razdoblju od 26. studenoga 2013. do 30. svibnja 2014. u ukupnom trajanju od 186 dana i da mu zbog toga pripada pravo na naknadu štete na temelju neosnovanog lišenja slobode. Kako neutemeljeno lišenje slobode pritvaranjem predstavlja osobito grub napad na slobodu i prava čovjeka i građanina, tako oštećenim osobama Ustav RH priznaje pravo na odštetu odnosno naknadu štete. Budući da je tužitelj navedenim odlukama Općinskog i Županijskog suda pravomoćno oslobođen, valja zaključiti da nije bilo mjesta uhićenju odnosno pritvaranju pa ima pravo na priznavanje naknade za svu pretrpljenu štetu kako s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tako i imovinske – navodi se u obrazloženju vukovarskog Općinskog suda.
Saslušanjem tužitelja i njegove supruge te na temelju dostavljenih podataka od strane Zatvora u Osijeku, sud je utvrdio da je Marković, između ostaloga, teško primio uhićenje i potom pritvaranje, da je tijekom boravka u istrazi bio u sobi s osobama koje su ondje bile zbog ubojstva, ratnog zločina, silovanja, čak i incesta. Tijekom boravka u zatvoru Osijek bio je smješten u sobi br. 22 od 28. studenoga 2013. do 20. veljače 2014. koja je veličine 18 m2 u kojoj je boravio s još 5-6 pritvorenika, pa je svaki pritvorenik imao prostora od 3 do 3,6 m2, a potom je od 20. veljače do 30. svibnja 2014. bio smješten u sobi broj 21 veličine 25 m2 u kojoj je boravilo 8 – 10 pritvorenika pa je svaki pritvorenik imao prostora od 2,5 do 3,1 m2. Uz to, teško mu je palo i to što su mediji navodili njegovo ime i prezime nakon uhićenja. Sud je presudu donio na osnovi navedenog i istaknuo da su Markoviću narušeni čast, ugled i dostojanstvo oduzimanjem slobode, pritvaranjem i objavom njegovih osobnih podataka u raznim medijima u Hrvatskoj, Srbiji i BiH.
Nakon sudskog postupka nikada se nije doznalo za koga je bilo 4,7 milijuna eura jer Predrag Marković to nije htio reći. Jedino što se doznalo je da je novac preuzeo od “jednog bogatog čovjeka” iz države EU-a i trebao ga prevesti u Srbiju. Novac je na kraju završio u državnom proračunu Republike Hrvatske.
