HRVATSKI CIVILI, SRPSKE BATINE, SUDSKA AMNEZIJA

SUDSKA SRAMOTA BEZ KRAJA - Ulazio u hrvatske kuće, tukao civile i prijetio ubojstvima – oslobođen. Sad preokret: ponovno suđenje za ratni zločin

Hrvatsko pravosuđe ponovno se suočava s vlastitim ogledalom. Pred Županijski sud u Splitu zakazano je suđenje u ponovljenom postupku protiv Davora Mandića (1970.), bivšeg pripadnika Teritorijalne obrane tzv. SAO Krajina, optuženog za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Čovjeka koji je, prema optužnici, upadao u hrvatske kuće, tukao ljude i prijetio im smrću – sud je jednom već oslobodio. Sada, nakon intervencije višeg suda, priča se vraća na početak.

Tukao civile u njihovim domovima i tjerao ih iz sela

Optužnica tereti Mandića za zločine počinjene potkraj 1991. godine u Lađevci i Cicvare, u skradinskom zaleđu. Prema navodima, 16. studenoga 1991. s pripadnicima srpskih paravojnih formacija izudarao je civila S. B. u njegovoj kući u Lađevcima. Nekoliko tjedana kasnije, 22. prosinca, u Cicvarama je u njihovom domu tukao supružnike I. G. i B. G. te im zaprijetio da u roku od dva dana moraju napustiti selo – ili će biti ubijeni.

To nisu “incidenti”. To je obrazac etničkog zastrašivanja i progona civila.

Osuđen, pa oslobođen – dok je bio nedostupan

Mandić je još 1993. godine u Šibeniku osuđen, zajedno s još petoricom, na osam godina zatvora zbog ratnog zločina. Presudu je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske. No, godinama kasnije – iako nedostupan pravosuđu – zatražio je obnovu postupka. I dobio je.

Presudom od 15. svibnja 2023. oslobođen je optužbe. Bez kazne. Bez pravde za pretučene i protjerane civile.

Viši sud ruši oslobađajuću presudu

Sada dolazi obrat. Visoki kazneni sud ukinuo je prvostupanjsku oslobađajuću presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. Očito je procijenjeno da je “oslobađanje” bilo pravno neodrživo.

Drugim riječima: netko je pogriješio – teško.

Pitanje koje ostaje

Koliko još puta žrtve moraju prolaziti kroz sudnice da bi se potvrdilo ono što su već jednom dokazale? Koliko godina mora proći da ratni zločin nad civilima prestane biti proceduralna igra, a postane pravomoćna istina?

Ponovljeno suđenje nije osveta. To je minimum pravde. Ako ovaj put sustav ponovno zakaže, krivnja više neće biti samo na optuženom – nego i na državi koja nije bila u stanju zaštititi vlastite građane ni trideset godina nakon zločina.