Hrvatski vojnik na Dinari izašao iz tijela vidio raj i pakao: ‘Samo sam htio svojima reći gdje idem’
Ante Čokolić, legendarni pripadnik 4. gardijske brigade, u podcastu “Gdje si bio ’91?” ispričao je iskustvo “bijele smrti” koju je doživio na Dinari u prosincu 1994. godine tijekom operacije “Zima-94”. Bio mu je to najgori dan u životu. U akciji ‘Zima 94’, nakon što su pred njim poginula četiri prijatelja, u toj nevjerojatnoj hladnoći on je sjeo na snijeg. Bio je nepokretan, Koliko se god trudio pomaknuti barem prst na ruci, nije mogao. Umirao je, izašao iz tijela i vidio pakao i raj.
“Da, to je bijela smrt. Kad smo došli dolje u polje, tako sam napisao u knjizi, i to doista je tako, Gospa me posjela točno da sjednem na put, iako je sve bilo pod snijegom.
Osjetio sam da sam nepokretan i nijem i shvatio sam da me uhvatila “bijela smrt.”
Pa sam se pokušao motivirati na razne načine: pomicati prst po prst dok sve ne pomakneš… Međutim to nije djelovalo,” rekao je Ante.
On je na sve načine pokušao motivirati svoje tijelo na pomak ali nije uspio. Shvatio je u koliko je ozbiljnom stanju i da će umrijeti.
Ali znao sam, ako se prepustim gotovo je, ja sam se borio prvo na lijepi način nakon čega sam se počeo svađati sam sa sobom pa sam si govorio:
“Ako se ne pomakneš za tri sekunde razbit ću te”. Onda sam brojio i opet nisam mogao. I shvatio sam da zapravo odlazim.
U tom trenutku vratio sam se u djetinjstvo točnije u treću godinu života. Sjetio sam se jednog događaja gdje me otac nosio na leđima. Nakon toga iskustva sam izašao iz svog tijela na neka dva metra visine desno gore sa strane i vidio sam svoje tijelo kako se izravnalo i kako leluja usporeno u zraku, pa sam se vratio u svoje tijelo i tako deset puta sam ulazio i izlazio i u jednom sam momentu vidio sam raj i pakao.
Raj je bio takva bjelina kakvu, opet kažem, nije moguće opisati. Nama je sinonim za bijelu boju mlijeko i snijeg, međutim ta bjelina raja je drugačija, neopisiva i sve je bijelo i put i stabla listovi su bijeli, anđele sam vidio, oni su isto bijeli, voda jezero sve je bijelo. Onda sam vidio kao nekakav stup i desno je bio pakao. Izlegedalo je kao crni vrtlog koji usisava zle duše u tu crnu utrobu vrtloga. Tamo je aposlutno crno.
Prošao mi je u tom trenutku cijeli život ispred mene i shvatio sam da nemam nikakav srmtni grijeh na duši i moja duša je krenula u raj. I u tom trenutku sam se prestao borit da ostanem ovdje na zemlji. Toliko je tamo lijepo da se nisam htio borit za ovaj svijet više.
No, onda sam pomislio; svi oni koji me vole će plakati, a zapravo bi se trebali veseliti. Pomislio sam kako ću ja njima prenijet tu informaciju, da oni ne moraju plakati. Svašta sam razmišljao, da kažem anđelima da im prenesu al sam shvatio da su i oni duhovna bića kao i ja. To su bile posljednje sekunde života i baš u tom trenu dolazi kombi po nas. A ja sam baš na putu, gdje me, kako sam rekao, Gospa posjela.
Prvo svijetlo od kombija došlo je do mene i ja sam se ustao kao da ništa nije bilo…”, svjedočio je između ostalog Ante.
