HRVATSKIM "ANTIFAMA" NIKAD DOSTA KRVI

Samoproglašeni "zaštitnici" ljudskih prava i sloboda (od manjinskih do seksualnih i svih drugih), tobožnji "antifašisti" i "progresivci" koji su "zabrinuti" za stanje demokracije u Hrvatskoj i na svakom koraku je kleveću kao državu u kojoj vladaju "fašizam", "ustaštvo" i "ksenofobija" plašeći čak javnost nekom tobožnjom "konzervativnom revolucijom" (koja postoji samo u njihovim bolesnim glavama), ne rijetko nam zorno pokazuju tko su i što je suština ideologije koju zastupaju.

Najnovija objava predsjednika HSS-a Kreše Beljaka na Twitteru u kojoj se zgražava što je jugoslavenska UDB-a ubila "samo 100" hrvatskih emigranata, dok za izazivanje ratova na području bivše SFRJ (90-ih godina prošlog stoljeća) krivi "fašiste koji su, nažalost, pobjegli UDB-i", može se uvrstiti u plejadu sličnih poruka mržnje i primitivnih poziva na nasilje uz veličanje zločina, što našoj lijevo-liberalnoj i anarhističkoj opciji i nije baš strano.

Još uvijek se dobro sjećamo objave potpredsjednika Sabora i zastupnika SDP-a Nenada Stazića, koji je zažalio što "partizani u svibnju nisu završili posao" (drugim riječima što nisu brojku od preko 600 tisuća bez suda ubijenih zarobljenih vojnika, žena, djece i staraca uvećali za još koju stotinu tisuća), ili one degutantne izjave lidera Radničke fronte dr.sc. Mate Kapovića koji je preživjelim potomcima Bleiburških žrtava ničim izazvan nonšalantno poručio: "Serem vam se na Bleiburg".

U ekstremne javne istupe "drugova" i "gospode" s iste strane političkog spektra mogu se uvrstiti i sasvim konkretne prijetnje upućene prosvjednicima "Trg za krug" da će "biti krvi do koljena ako se samo takne ploča s imenom Maršala Tita", ili pak javne prizemne i primitivne uvrede ispunjene mržnjom usmjerene prema vodećim osobama Građanske inicijative 'U ime obitelji' (u kojima ih se od strane Nenada Stazića, Nikše Spremića, Tvrtka Jakovine i drugih "antifašističkih" perjanica u vrijeme pripreme narodnog referenduma o ustavnoj definiciji braka uspoređivalo s Eichmannom, Hitlerom, Mengeleom, ili optuživalo kako djecu samohranih roditelja planiraju "spremiti u Jasenovac").

I to su, nažalost, samo sekvence s naše opskurne javne scene u kojoj se do razine perverzije izokreće stvarnost i kao dežurni krivci prozivaju isključivo "ekstremni desničari", "klero-fašisti" i "ustaše", dok na drugoj strani lijevo-liberalno-anarhistička kamarila nesmetano i nekažnjeno širi mržnju, nesnošljivost i podjele u društvu.

I sve to kod njih, ne zaboravimo (!) ide uglavnom s najviših političkih razina (ranga saborskih zastupnika, visokih državnih dužnosnika, predsjednika stranaka ili uglednih javnih osoba, pa čak i europarlamentaraca i njihovih savjetnika) i što je najvažnije, prolazi bez ikakvih posljedica i odgovarajuće društvene osude.

Država koja nije u stanju na odgovarajući način sankcionirati javne pozive na nasilje i mržnju - neovisno o tomu s koje strane to dolazilo - nije zemlja vladavine prava.

Od neprovođenja zakona gora je samo njegova selektivna primjena, jer upravo to dovodi do nejednakosti građana pred pravnim sustavom i izvor je stalnih sukoba i podjela u našem društvu koje je i bez toga bremenito brojnim konfliktima i suprotnostima.

Ako se nekoga može strpati u duševnu bolnicu samo zato što je svojedobno sebi dopustio u prepucavanju preko Interneta "uvrijediti" ministra policije (Ranka Ostojića) i tamo ga mjesecima neovlašteno i protivno svim normama medicinske struke i pravne države držati na prisilnom "liječenju", što bi onda trebalo napraviti s onima koji javno i otvoreno pozivaju na nasilje i šire otrovnu mržnju - utoliko prije što je riječ o uglednim javnim osobama i političarima čije riječi i postupci imaju posebnu težinu?

 

Zlatko Pinter