HSP: Na današnji dan rođen je Ante Paradžik

Istinska veličina i rođeni lider 

Ante Paradžik (Ljubuški, 10. veljače 1943. – Zagreb, 21. rujna 1991.)

Na današnji dan prije sedamdeset osam godina rođen je istinski hrvatski domoljub i političar, dopredsjednik HSP-a, jedan od osnivača i načelnik Ratnog stožera Hrvatskih obrambenih snaga, Ante Paradžik.

Ante Paradžik rođen je 10. veljače 1943. godine u Ljubuškom od oca Blaža i majke Milice. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom Ljubuškom, a Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je apsolvirao na trećem stupnju iz područja obiteljskog prava. Tijekom Hrvatskog proljeća bio je jedan od vođa studentskog pokreta, a nakon njegova gušenja osuđen je na tri godine zatvora. Istaknuo se u vrijeme studentskih demonstracija krajem 1971. godine. U svojim javnim istupima izražavao je ciljeve studenata: konstituiranje Hrvatske kao suverene države Hrvata, uklanjanje protivnika reformi i bržu promjenu deviznog sustava u korist Hrvatske. Paradžik je posebno isticao potrebu za sve većom samostalnošću Hrvatske. Na uvodnom izlaganju pred zborom hrvatskih sveučilištaraca izražava njihovo zanimanje za jasnim definiranjem hrvatske državnosti i pune ravnopravnosti svih državljana koji žive u SR Hrvatskoj. Nadalje, tražio je oštrije djelovanje kako bi se pomaklo pitanje deviznog i bankarskog sustava, razbijanje centralističkog gospodarskog sustava te sudjelovanje radnika u inozemstvu u formuliranju ustava. Za seljake je tražio veći zemljišni maksimum, komasaciju i povoljno kreditiranje. Ponovno je uhićen 1975. godine pod optužbom za razna krivična djela. Četiri mjeseca je u zatvoru mučen da bi bio pušten kao nevin. 1976. godine uhićen je i osuđen na dva mjeseca zatvora zato što je na pozivnicama na svoje vjenčanje stavio hrvatsku trobojnicu bez komunističke crvene zvijezde. Zbog kritiziranja komunizma i jugoslavenske države te zagovaranja demokracije i poštivanja ljudskih prava, još je nekoliko puta bio uhićen. Kazne je odsluživao u Zagrebu i Lepoglavi. Putovnica mu je bila oduzeta te vraćena tek 1990. godine, nakon 19 godina.

Na Obnoviteljskom saboru Hrvatske stranke prava održanom 25. veljače 1990. godine izabran je za dopredsjednika HSP-a. Zbog započete velikosrpske agresije, vodstvo HSP-a u lipnju 1991. osniva Hrvatske obrambene snage, a Paradžik preuzima dužnost načelnika Ratnog stožera HOS-a.

Paradžikova borba za Hrvatsku i pravaški pokret okončani su na povratku sa stranačkog skupa u Križevcima. Nakon što je nekoliko puta zaustavljeno na kontrolnim policijskim punktovima, vozilo Ante Paradžika, izrešetano je na punktu prometne policije „Jež 2“ u Sesvetama. Policajci su naknadno tvrdili kako su dobili dojavu da se prema njima kreće skupina naoružanih terorista, takozvanih „martićevaca“.

Paradžik je na mjestu preminuo, vozač Branko Perković teško je ranjen, a neozlijeđen je ostao Ivica Oršanić  Četvorica policajaca osuđena su, no poslije su abolirani, što pojačava sumnju da je Paradžik zapravo smaknut kao žrtva političke likvidacije. Ubijen je u 48 godini života, ostavivši iza sebe suprugu Jozefinu i troje djece, Mislava, Veroniku i Katarinu.

„To je bilo iskustvo kojeg mi se je stvarno teško sjetiti. Paradžik mi je bio na suvozačkom mjestu,a Ivica je sjedio straga. Sjećam se da smo prošli nekoliko kontrolnih punktova i nije bilo nikakvih problema, a u Dugom Selu nas je zaustavio policajac kojeg znam od ranije, Blaž Sarić, koji nas je pregledao i pustio dalje. Je li on javio sljedećoj kontrolnoj točki ili se to znalo od prije ja ne znam“, rekao je prije nekoliko godina jedini preživjeli svjedok iz automobila na kojega je otvorena paljba, Perković.

„Na punktu u Sesvetama sam stao, a sjećam se da mi je policajac viknuo da ugasim motor. Poslušao sam ga, a nakon toga je policajac Željko Vučemilović Grgić došao do suvozačkih vrata i otvorio vatru na nas, nakon čega su počeli pucati i drugi. Ante je ubijen, ja sam ranjen. Ni danas se ne želim sjećati tok trenutka. Ante mi krvav, ubijen, leži na ramenu. Grozno“, završio je Perković.

Konačnom presudom Vrhovnoga suda prvooptuženi Vučemilović osuđen je na šest godina zatvora, drugooptuženi Branko Matošević na pet godina, a trećeoptuženi i četvrtooptuženi Željko Čeko i Paško Palić na četiri i pol godine zatvora. To su, naime, policajci koji su suđeni za ubojstvo Ante Paradžika, ali su svi kasnije abolirani odlukom predsjednika Tuđmana te ubrzo nakon toga svi su vraćeni nazad na svoje poslove u MUP. Ranije spomenuti Blaž Sarić, nikada nije optužen.

Ono što najviše žalosti jest činjenica da Paradžika nisu ubili oni protiv kojih se borio, nego domaći izdajnici.

U čast Anti Paradžiku, dvije postrojbe HOS-a dobile su njegovo ime, II. bojna "Ante Paradžik" i 1. satnija "Ante Paradžik". 1995. godine posmrtno je odlikovan redom Stjepana Radića.

Svojim političkim i društvenim djelovanjem stekao je simpatije mnogobrojnih građana te postao jedan od najpopularnijih hrvatskih političara tog vremena. S obzirom da je kritizirao određene smjernice tadašnjeg političkog vodstva hrvatske države zapravo je bio vrlo nepoželjan na političkoj sceni od istog tog državnog vrha.

Dragi Ante, s ponosom se sjećamo tvog imena i svih tvojih djela koja su uvijek i isključivo bila u interesu hrvatske države i našeg naroda.

Hrvatska stranka prava ponosna je što si bio jedan od njezinih obnovitelja i dopredsjednik HSP-a stoga je naša dužnost da nikada ne zaboravimo žrtvu koju si podnio te da trajno njegujemo tvoju baštinu s kojom ćemo upoznavati i sve buduće naraštaje.

Počivao u miru Božjem snom pravednika i bila ti laka hrvatska gruda za koju si dao najviše što se može dati, svoj život!

 

Hrvatska stranka prava