I PRVI POGINULI ZA AKCIJE “OLUJE”, DOBIO JE POČASNI ČIN GENERALA

Za zasluge u Domovinskom ratu bio je redovito promican u više činom, a poslije junačke smrti i činom brigadira pješaštva. Predrag Matanović bio je nositelj brojnih odlikovanja i nagrada za junački čin u ratu, za uspješno organiziranje i ustrojavanje vojnih postrojbi i druge zasluge s imenima Nikole Šubića Zrinskog, kneza Domagoja, bana Jelačića, Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te pohvala Predsjednika Republike Hrvatske

Napisao: Josip Frković / Tjedno.hr

Da je bilo više ratne i osobne sreće, tog pobjedonosnog prvoga dana vojno-policijske operacije hrvatskih oružanih snaga “Oluje”, dokazani junak Domovinskog rata 26-godišnji brigadir Predrag Matanović mogao je sa starijim bratom, generalom Dragom i ocem Filipom u istoj maskirnoj odori hrvatskog vojnika, 6. kolovoza 1995. slaviti oslobođenje Petrinje zajedno s generalom Đurom Brodarcem. Bivši policijski šef UN-ova sektora Sjever Brodarac, naime, vidno raspoložen na tenku naših snaga kod hotela “Banije” osvanuo je na fotosima i stranicama dnevnih tiskovina.

 Borbene akcije

Sudbina je, međutim, htjela drugačije, jer osloboditeljske napadne zamisli generala Ivana Basarca nisu davale rezultate u četnički učvršćenoj Petrinji. Zapovjedništvo je sve do glinske Branjenice i bezuvjetne kapitulacije srpskih uzurpatora vodio pobjednički general Petar Stipetić.

Grad stoljetne tradicije učiteljstva i mesoprerade “Gavrilovića”, kojem je četverogodišnja velikosrpska okupacija nanijela nesagledive materijalne štete i ljudske žrtve 740 vojnika i civila, jedva je dočekao trenutak slobode.

Odakle su zapravo Matanovići?

Otac Filip prvi je 1964. iz zavičajnog Volara (Ljubija Rudnik) doselio u Pokuplje, da bi majka Julka sa starijim sinom Dragom postala Petrinjka šest godina kasnije. Stariji sin Drago također je postao dragovoljni branitelj domovine, ranjeni sudionik neravnopravna sukoba sa četnicima u Dragotincima već 1991. postavši najmlađi sisačko-banovinski zapovjednik brigade i general – pukovnik iza vojskovođe Janka Bobetka i Đure Brodarca.

O hrabrosti mlađeg Matanovića, koji se  dragovoljno MUP-u prijavio početkom 1990., autoru ovih redaka opširno je svjedočio nekadašnji radnik Ranžirnog kolodvora u Zagrebu, zapovjednik 2. satnije satnik Marijan Horvat iz Pešćenice, koji je rame uz rame prošao sva početna ratišta Banovine sa kasnijim zapovjednikom 2. pješačke bojne Druge gardijske brigade “Grom”. Spomenuta profesionalna postrojba nastala je poslije 2.A brigade ZNG-a, a Horvat podsjeća da su Predrag Matanović i on prošli skupa borbene akcije na području Gline, Dragotinaca, Kozibroda, Komareva, Blinjskog Kuta, Slane i Glinske Poljane.

Tijekom teškog i krvavog Domovinskoga rata, nedavno proglašeni počasni general Hrvatske vojske, koji je život izgubio prvoga dana “Oluje” od gelera smrtonosne granate nadomak obiteljskoga doma u Koloniji.

Uvijek u prvim redovima

Istinski vođa “gromova”, uvijek u prvim redovima, završio je temeljnu i naprednu časničku školu u Hrvatskom vojnom učilištu “Petar Zrinski u Zagrebu”. Za zasluge u Domovinskom ratu bio je redovito promican u više činom, a poslije junačke smrti i činom brigadira pješaštva. Predrag Matanović bio je nositelj brojnih odlikovanja i nagrada za junački čin u ratu, za uspješno organiziranje i ustrojavanje vojnih postrojbi i druge zasluge s imenima Nikole Šubića Zrinskog, kneza Domagoja, bana Jelačića, Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te pohvala Predsjednika Republike Hrvatske. T