IDEOLOŠKI APARTHEJD U ZAGREBU: TOMAŠEVIĆ ZABRANJUJE HRVATE, A ARENU DAJE MILOŠEVIĆEVOJ OBOŽAVATELJICI

IDEOLOŠKI APARTHEJD U ZAGREBU - TOMAŠEVIĆ ZABRANJUJE HRVATSKOG PJEVAČA, A ARENU OTVARA MILOŠEVIĆEVOJ OBOŽAVATELJICI

Zagreb više ne vodi kulturnu politiku – provodi selekciju podobnih.
Pod palicom gradonačelnika Tomislav Tomašević, javni prostor pretvoren je u ideološki filter: tko je hrvatski i domoljuban – van; tko dolazi iz Srbije i relativizira agresiju – dobrodošao.

Dok se Marko Perković Thompson izbacuje bez valjane pravne osnove, Ana Bekuta bez ikakve prepreke puni Arena Zagreb. To nije slučajnost. To je diskriminacija.

ZABRANA KOJA NE POSTOJI – ALI SE PROVODI

Tomašević se poziva na “odluke Gradske skupštine” koje nemaju pravni učinak. Nema rješenja. Nema zakona. Nema zabrane utemeljene u pravu. Postoji samo naknadno mijenjanje Općih uvjeta Podružnice Arena Zagreb – krojenih ciljano da se spriječi jedan izvođač.

To je zlouporaba ovlasti i selektivna primjena pravila.
U prijevodu: politička zabrana s lažnim pravnim pokrićem.

MJERE VRIJEDE SAMO ZA JEDNOGA – HRVATA

Ako su “sporne poruke” razlog, zašto se kriterij ne primjenjuje jednako?
Zašto se ne propituju političke poruke, simbolika i javni istupi svih izvođača?

Odgovor je neugodno jednostavan: pravila se primjenjuju samo na one koje vlast želi kazniti.

SRPSKA ESTRADA PROLAZI, HRVATSKO DOMOLJUBLJE – NE

Ana Bekuta je javno povezivana s glorifikacijom Slobodan Milošević – čovjeka čije ime u Hrvatskoj znači agresiju, razaranja i masovne grobnice.
Unatoč tome, nema zabrane. Nema rasprave. Nema “antifa” alarma.

Tišina Grada Zagreba nije slučajna. To je politička poruka.

TKO JE BIO MILOŠEVIĆ – DA NE BUDE ZABUNE

Milošević je bio dio udruženog zločinačkog pothvata – što je utvrđeno u presudama Međunarodnog suda u Haagu (predmet Stanišić–Simatović). Cilj: etničko čišćenje, progoni, ubojstva, razaranje Hrvatske i BiH. Oko 200.000 mrtvih.
Nikada pravomoćno osuđen – jer je umro prije presude. Povijesna odgovornost time nije nestala.

I upravo takvu simboliku Grad Zagreb prešutno tolerira.

PRAVNA KVALIFIKACIJA: OVO JE DISKRIMINACIJA

Ovdje nije riječ o “ukusu” ni “kulturnoj procjeni”, nego o povredi temeljnih načela jednakosti:

Nejednako postupanje u usporedivim situacijama
Isti prostor, isti organizator, isti javni interes – različit ishod. Jedan izvođač sankcioniran bez akta; drugi povlašten bez ikakvog propitivanja.

Diskriminacija po političkom i svjetonazorskom uvjerenju
Zabrana se temelji na ideološkoj procjeni vlasti, ne na općim i unaprijed poznatim pravilima.

Povreda načela razmjernosti
Najstroža mjera (zabrana) primijenjena je bez nužnosti i bez pravne osnove, dok se blaže mjere (uvjeti, nadzor) uopće nisu razmatrale.

Zlouporaba upravljanja javnim dobrom
Arena je javni resurs. Njome se ne smije upravljati kao partijskim klubom.

IDEOLOŠKI APARTHEJD POD KRINKOM “VRIJEDNOSTI”

Grad Zagreb danas poručuje: hrvatsko domoljublje = problem, relativizacija agresije = prihvatljivo, pravo = smetnja i ideologija = zapovijed

To nije “progresivna politika”. To je ideološki aparthejd.

Ako se javni prostor dijeli po političkoj podobnosti, onda Zagreb više nije grad svih građana – nego grad jedne ideologije.

Što se sve dovodi u Zagreb, a u Srbiji više ne prolazi? Netko je dotaknuo dno dna!