Inkluzivni dodatak dijeli korisnike: tko prolazi, a tko ispada iz sustava

Inkluzivni dodatak: Tko ima pravo na 720 eura, a tko ostaje na 138 – i gdje su u svemu tome hrvatski branitelji?

Inkluzivni dodatak zamišljen je kao snažniji i pravedniji model potpore osobama s invaliditetom. Objedinio je više ranijih naknada i trebao pojednostaviti sustav. No u praksi se sve češće postavlja pitanje – tko doista ostvaruje najviši iznos od 720 eura, a tko završava na simboličnih 138 eura mjesečno?

Riječ je o novčanoj naknadi namijenjenoj osobama s invaliditetom radi prevladavanja prepreka koje im otežavaju puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Osnovica za izračun iznosi 120 eura, a pravo se priznaje u postotku te osnovice, ovisno o utvrđenoj razini potpore.

Točni iznosi po razinama

1. Prva razina – 600 % osnovice = 720 eura

2. Druga razina – 400 % = 480 eura

3. Treća razina – 360 % = 432 eura

4. Četvrta razina – 135 % = 162 eura

5. Peta razina – 115 % = 138 eura

Najviša razina odnosi se na osobe s najtežim oštećenjima funkcionalnih sposobnosti. No prema dostupnim podacima, tek oko deset posto od približno 200 tisuća korisnika ostvaruje 720 eura. Većina se nalazi u nižim razinama potpore.

Tko ostvaruje pravo?

Prve tri razine priznaju se odraslim osobama s tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem kojima je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta prema propisima o vještačenju, uz upis u Registar osoba s invaliditetom.

Djeca pravo ostvaruju ako im je utvrđen drugi, treći ili četvrti stupanj invaliditeta, neovisno o statusu u registru.

Četvrta i peta razina odnose se na osobe s drugim ili trećim stupnjem invaliditeta, ali uz dodatnu provjeru imovinskog stanja. Upravo tu dolazi do najvećih prijepora – jer medicinski kriterij nije jedini uvjet.

Gdje su u svemu tome hrvatski branitelji?

Za braniteljsku populaciju pitanje inkluzivnog dodatka posebno je osjetljivo. Mnogi hrvatski ratni vojni invalidi (HRVI) već imaju provedena vještačenja i priznate postotke oštećenja organizma. Dio njih prima invalidsku mirovinu ili druga prava prema posebnim propisima.

No zakon jasno propisuje: pravo na inkluzivni dodatak ne može ostvariti osoba koja već prima osobnu invalidninu prema posebnim propisima. Također, pravo se u pravilu ne priznaje ni onima koji primaju doplatak za pomoć i njegu, osim ako je to pravo ostvareno prema propisima važećima do kraja 1998. godine.

Drugim riječima – dio branitelja s teškim zdravstvenim posljedicama rata nalazi se u situaciji da, unatoč stvarnim potrebama, ne može ostvariti inkluzivni dodatak jer već koristi drugo pravo.

Posebno je problematično kod četvrte i pete razine gdje se, osim medicinskog kriterija, gleda i imovina. Ako osoba posjeduje drugi stan ili kuću koju može prodati ili iznajmiti, poslovni prostor koji ne koristi za registriranu djelatnost ili joj je osiguran smještaj u ustanovi – pravo se ne priznaje. U praksi to znači da netko može imati formalnu imovinu, ali realno ne i likvidna sredstva za život.

Kada se pravo odbija ili obustavlja?

Pravo na inkluzivni dodatak ne priznaje se osobama kojima je osigurana usluga smještaja ili organiziranog stanovanja prema propisima o socijalnoj skrbi. Također, isplata miruje ako se korisnik nalazi na izdržavanju kazne zatvora, u zdravstvenoj ustanovi ili boravi u inozemstvu dulje od šest mjeseci bez prekida.

Kako se ostvaruje pravo?

Zahtjev se podnosi nadležnom području Hrvatski zavod za socijalni rad, a u postupku se pribavlja nalaz i mišljenje Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Na temelju tog nalaza utvrđuje se razina potpore i donosi rješenje.

Dio korisnika ne mora podnositi zahtjev – osobama koje su krajem 2023. već primale određene naknade iz sustava socijalne skrbi pravo se utvrđuje po službenoj dužnosti.

Sustav koji je trebao pojednostaviti – ali je otvorio nova pitanja

Inkluzivni dodatak trebao je biti socijalni iskorak. No u praksi je otvorio niz dilema: od dugih rokova rješavanja do preklapanja prava i različitog tretmana korisnika.

Kod braniteljske populacije posebno se postavlja pitanje – može li se sustav bolje uskladiti kako bi se izbjegle situacije u kojima osobe s trajnim ratnim posljedicama ostaju bez dodatne potpore jer formalno već koriste drugo pravo.

Jer na kraju, brojke su jasne: 720 eura prima manjina s najtežim oštećenjima. Najniži iznos od 138 eura pripada petoj razini potpore. A između tih iznosa stoji cijeli administrativni i imovinski filter koji odlučuje tko je „dovoljno težak slučaj“, a tko mora preživjeti s minimalnom naknadom.

Pitanje koje ostaje jest – je li inkluzivni dodatak doista instrument socijalne uključenosti ili još jedan sloj birokratskog razvrstavanja najranjivijih?